StatCounter

Prevazilazenje socijalne anksioznosti (socijalne fobije) korak po korak Ovaj blog je prevod terapije za socijalnu anksioznost. Preveo sam je volonterski, amaterski, sa audio traka. Ovo sto vidite ovde je potpuno besplatno. Imam samo jednu molbu za sve vas: Pisite o ovome na forumima gde je tema socijalna anksioznost, o ovoj terapiji. Pomozite da i drugi ljudi saznaju za ovo. Sto vise ljudi bude spaseno od socijalne anksioznosti, tim bolje!

Grupne terapije:

Beograd: bgdcbt@groupmail.c om, bgdcbt@gmail.co m
Podgorica: 7wazari@gmail.co m
Niš: soc.anx.nis@outloo k.com

Tuesday, September 8, 2009

Seansa br 3 - treci deo

Primetite da je ANT prirucnik usmeren ka vasim automatskim negativnim mislima. Tih misli mi zelimo da budemo svesniji tako da ih se mozemo resiti i zameniti ih za realisticnije racionalne misli. Ako citate sebi ANT prirucnik svaki dan sporim govorom, primeticete promene. ANT naracija je tipicno jedan od najmocnijih metoda koji imamo, ucenja automatskog odbijanja negativnog razmisljanja.

Sada, ono sto radimo, je da postajemo svesniji automatskog negativnog razmisljanja i ucimo da se ponasamo realisticnije i prikladnije. Imamo neke nove strategije uskoro koje ce promeniti nase automatske navike razmisljanja u razmisljanje koje je mnogo realisticnije i racionalnije.

Naprimer, mnogo godina nasa osecanja u vezi nas samih su bila netacna. Radicemo na menjanju tih netacnih osecanja, takodje. Desetinama godina, moja sopstvena osecanja su bila skoro potpuno negativna. Ja to tada nisam znao i razumevao ali socijalna anksioznost me je drzala cvrsto u svom zagrljaju.

Bio sam izolovan, ziveo sam sam, nisem imao prijatelja i nisam imao nikog sa kim bih diskutovao o mojim problemima. Tako da je moje vidjenje sveta bilo prilicno bledo. Video sam sve oko sebe negativno i bez obzira sta je bilo u pitanju, ja sam bacao negativno svetlo na to. Za mene, sve je izgledalo mracno. Sve sto je zasijalo je izgledalo mracno. Neko bi rekao nesto sto bi se moglo pogresno protumaciti i ja bih to naduvao do ogromnih proporcija i pretvorio u nesto negativno protiv mene i onda bih sebe mucio zbog toga, sve vise i vise. Naravno, sto negativnije sam razmisljao, sve vise sam bio socijalno anksiozan.

Kako je vreme prolazilo, zbog mojih negativnih misli i osecanja, poceo sam da ocekujem da cu omanuti socijalno. Nije to bilo samo razmisljanje vise, ja sam OCEKIVAO. Poceo sam da ocekujem da necu umeti dobro kad sretnem ljude. Ocekivao sam da se ljudima necu svideti. Ocekivao sam da necu moci da pricam dobro strancima. Ocekivao sam da cu napraviti budalu od sebe u javnosti. Ja sam bio siguran da ljudi misle da sam cudan, svakako. Ocekivao sam da ce sve ostati onako kako sam mislio da jeste, bez nade i bledo. I sto sam vise ocekivao, sve vise je moj zivot isao u tom pravcu.

Ja nikad nisam izabrao da to bude tako. Ja nisam odabrao da budem socijalno anksiozan ili negativan mislilac. Te misli su usle u mene pre mnogo godina, od strane drugih ljudi, ali tako snazno i tako emocionalno mocno da je ponavljanje tog kriticizma i dnevno ponavljanje tog negativizma usmereno ka meni negde duboko u moj um i obojilo moj citav pogled na svet. Te negativne misli, koje su originalno dosle od strane drugih ljudi, sada su postale moje sopstvene misli. Jer sam ih cuo, ponovo i ponovo, tako mnogo puta ranije.

Ne mogu se setiti dana kada nisam kritikovan u adolescenciji. Nije bilo bezanja, vristanja, pobune i konfrontacije. Bio sam mizeran u to vreme. Bezao sam dalje od konfrontacije koliko sam mogao ali reci usmerene ka meni su zaglavile. One su utonule duboko u moj um i na kraju sam im poverovao. Mogu sad da pogledam unazad i da vidim da su to bile lazi. Ali kad sam prolazio kroz to, nisam to shvatao uopste. Mislio sam da su te negativne beznadne misli moje sopstvene. Mislio sam da nema nade za mene, da sam potpuno bespomocan i da nista dobro nece doci ka meni. Nakon svega, ponavljano mi je stotinama i stotinama puta u mom zivotu. Ja nisam bio dobar. Ja nikad necu postici nista. Moje ideje i misljenja su glupe. Ja sam glupan. Cuo sam ove poruke hiljadama i hiljadama puta dok sam odrastao. Tako da to mora da je istina... Zar ne?

Danas, mogu reci da to nije istina. Naravno da je bilo laz. Ali nisam potpuno razumeo tada jer baraz kriticizma nikad nije stao. Bio je stalan i moj mozak je bio prepunjen sa gomilom negativnosti koja nikad nije prestala da nadolazi. Tada nije bilo nikog ko ce mi reci da ono sto mi se govori nije racionalno i realisticno. Tada nisam imao izbora, kad sam bio dete, nego da slusam i slusam glasan kriticki negativni glas koji mi je govorio svakog dana u mom zivotu da nisam dobar i da nikad necu biti dobar. Ja sam uvek bio u krivu, i cak, ja nisam imao pravo na moje sopstveno misljenje.

Nazad <<     Dalje >>

3 comments:

  1. Na samom sam kraju ove terapije koja mi je mnogo pomogla i dalje mi pomaže,mnogo se bolje nosim sa životnim problemima i mislima.Ohrabrujem sve koji su u dilemi da li da krenu sa ovim ili ne,verujte pomaže.Zahvalna Nada

    ReplyDelete
  2. Nisam siguran da mi je neko tokom detinjstva govorio i da mi je neko kriv za moje automatske negativne misli. Vise je moja savest govorila da sam pogresio, da sam kriv. Mozda sam se razocarao u druge. Tako sam zeleo da mi se oprosti za krivicu, a sam sam sebe okrivljavao.

    ReplyDelete
  3. Mogu samo da kazem da stvarno pomaze, vec par mjeseci vjezbam i stvarno ima efekta.. samo naprijed :)

    ReplyDelete

Followers