StatCounter

Prevazilazenje socijalne anksioznosti (socijalne fobije) korak po korak Ovaj blog je prevod terapije za socijalnu anksioznost. Preveo sam je volonterski, amaterski, sa audio traka. Ovo sto vidite ovde je potpuno besplatno. Imam samo jednu molbu za sve vas: Pisite o ovome na forumima gde je tema socijalna anksioznost, o ovoj terapiji. Pomozite da i drugi ljudi saznaju za ovo. Sto vise ljudi bude spaseno od socijalne anksioznosti, tim bolje!

Grupne terapije:

Beograd: bgdcbt@groupmail.c om, bgdcbt@gmail.co m
Podgorica: 7wazari@gmail.co m
Niš: soc.anx.nis@outloo k.com

Friday, August 28, 2009

UVOD - drugi deo

O istoriji socijalne anksioznosti

Socijalna anksioznost je najmanje znana od svih anksioznosti jer se terminologija socijalna anksioznost ili socijalna fobija nije pojavljivala redovno u psiholoskoj literaturi do 1980-tih. 1990-tih je objavljeno jasno istrazivanje o socijalnoj anksioznosti. Ranije nije bilo nikakvih tekstova.

"Zasto sam tako anksiozan? Zasto me neki ljudi plase? Zasto se plasim da izadjem sam napolje? Zasto ne mogu imati normalan razgovor sa drugom osobom? Zasto se uvek osecam anksiozno i neprijatno u drustvu drugih ljudi? Zasto ne mogu cak pogledati ni kasirku u prodavnici, nasmejati se i reci dobar dan?"

Mozda ove stvari izgledaju jednostavno nekim ljudima, ali su one nocna mora svaki dan za socijalno anksiozne i nemaju resenje. Godinu nakon godine ljudi su zarobljeni u socijalnoj anksioznosti i plase se da se nikad nece izvuci. Ranije nije bilo nikakvih tekstova iz ove oblasti. Doktori cesto ne mogu pomoci a neki cak ni ne veruju u sve ovo i nijedan nema ideju sta nije u redu. Mogu samo da prepisuju lek za lekom koji ne deluju.

Danas mozete prevazici socijalnu anksioznost uz pomoc sveobuhvatne kognitivno bihejvioralne terapije opisane ovde. Istrazivaci na Klinici o poremecaju anksioznosti na drzavnom Univerzitetu Nju Jork, Albani, su objavili jasan clanak o socijalnoj anksioznosti. Ti istrazivaci su poceli da koriste kognitivno bihejvioralnu terapiju na grupnim seansama 1990-tih i kao sto su predvideli, poceli su da vidjaju pozitivne promene kod ljudi. Posle tri meseca istrazivacki tim je proveravao te ljude sa grupne terapije da vide kako im ide i ljudi su prijavljivali da su znacajno bolje, da imaju mnogo manje anksioznosti i da se poboljsanje nastavlja.

Ovo je stvarno velika novost. Jednom kad se stvari pocnu odvijati u pozitivnom smeru, vas zivot pocinje da se poboljsava a vi pocinjete da se menjate i napredujete. Ako uzmete ovaj materijal u svoj um tako duboko da ne mozete zaboraviti, i ovde govorim o upornosti i doslednosti, ako vezbate nove navike razmisljanja i strategije ponasanja i koristite ih u svakodnevnom zivotu, vas zivot ce se znacajno poboljsati i vama ce postepeno biti bolje kako vreme prolazi. Od pocetnih istrazivanja, efektivnost kognitivno bihejvioralne terapije u socijalnoj anksioznosti je ponovljena mnogo puta. Kognitivno bihejvioralna terapija daje izlaz iz zamke socijalne anksioznosti.

Vazna stvar u terapiji je zaustavljanje i kontrolisanje automatskog negativnog razmisljanja i menjanje razmisljanja u racionalnije interpretiranje. Ali se naglasak stavlja na automatski kako vreme prolazi. Druge strategije koje cemo uciti su kako da usporimo i redukujemo anksioznost, kako da vidimo sebe u svetu oko nas realisticnije, kako da budemo asertivni kad je potrebno, kako da imamo vecu kontrolu nasih misli i osecanja i kako da pridjemo situacijama realisticnije i racionalno. Mi radimo ovo polako, postepeno, korak po korak.

Poremecaj socijalne anksioznosti je treci najveci mentalni zdravstveni problem na svetu koji imaju milioni ljudi. Ali cak i u velikim gradovima nema klinike koja se specijalizovala za lecenje socijalne anksioznosti koja ima CBT grupe. Zato je ova serija seansi napravljena. Potrebno je mnogo hrabrosti za ljude sa socijalnom anksioznoscu da uzmu telefon i da zakazu i odu na terapiju. I kad odu na terapiju, cesto uvide da terapeut ne razume socijalnu anksioznost uopste. Da ne razume kroz sta prolazite svakodnevno, i da nema ideju kako da vam pomogne da prevazidjete ovu unistavajucu anksioznost. Srecom, ovo se menja. Mnogi su ljudi sa socijalnom anksioznoscu beznadezni i bespomocni:

- Niko ne razume kroz sta prolazim. Ako ni doktor ne razume, sta onda ja da radim? Izgleda da mi nikad nece biti bolje.

Veliki broj ljudi sa socijalnom anksioznoscu su trazili pomoc ali je nisu dobili. Socijalna anksioznost je poremecaj koji prozima citav zivot tako da retko ko to razume osim ako ju je iskusio u svom sopstvenom zivotu. Mnogi ljudi, ukljucujuci i profesionalce, nastavljaju da vide socijalnu anksioznost i druge anksiozne poremecaje kao nervoznost ili neurotizam. Oni ne mogu da razumeju kako je ziveti dnevno sa socijalnom anksioznoscu i kako se to cini nemoguce za ljude u bilo cemu u vezi normalnog zivota. Na primer, poremecaj socijalne anksioznosti je vrlo ogranicavajuci jer previse dogadjaja u zivotu izaziva anksioznost i 'ponasanje izbegavanja'. Dakle, tipicno je za mnoge ljude sa ovim poremecajem da uzimaju poslove daleko ispod njihovih sposobnosti jednostavno zato sto su socijalni zahtevi za drugi posao mozda previse stresni ili izazivaju prevelik pritisak. Na nekom poslu je neophodno biti u centru paznje ili se od osobe ocekuje da drzi poslovni sastanak. To su teski ako ne i nemoguci zadaci za mnoge ljude koji imaju socijalnu anksioznost. Neki ljudi sa socijalnom anksioznoscu tesko mogu da zadrze posao uopste i traze neku vrstu drzavne pomoci. Ali nemaju svi sa socijalnom anksioznoscu ono sto mi zovemo posao socijalne anksioznosti iako ih mozda vecina ima. Mnogi ljudi nece prihvatiti nove zadatke ili unapredjenje na poslu jer ce ih to staviti u poziciju da nadgledaju druge ljude. Nesto sto ce izazivati previse pritiska i anksioznosti za njih da cak i razmotre.

Da pogledamo brojeve. Socijalna anksioznost je bila dugo vremena zapostavljen poremecaj anksioznosti. Poslednji podaci pokazuju da u SAD-u oko 7 do 8 posto populacije pati od nekog poremecaja socijalne anksioznosti. Velika vecina tih ljudi ne znaju sta remeti njihove zivote i zato nikad ne zatrazi tretman. To je veliki problem u svim godistima. Mala deca razvijaju oblik socijalne anksioznosti koji ih sprecava da idu u skolu. Druga decu razvijaju vrstu socijalne anksioznosti zvanu selektivno cutanje sto im pricinjava teskoce da govore naglas pred drugim ljudima, cesto ukljucujuci i clanove porodice. Sama socijalna anksioznost, iako potice iz ranog detinjstva, obicno pocinje u kasnim tinejdzerskim godinama. Mada postoje i mnogi izuzeci. Neki ljudi razviju socijalnu fobiju u kasnijim godinama zivota i ovo takodje moze biti tipicno. Zasto nastaje? Niko nema potpun odgovor na ovo pitanje. Izgleda da postoji predispozicija ka anksioznosti, ali uticaj sredine je jaci u nastanku socijalne anksioznosti, relativno u odnosu na druge vrste anksioznosti. Vecina ljudi sa poremecajem socijalne anksioznosti imaju u proslosti neku vrstu traume i/ili mnoge negativne zivotne dogadjaje u kojima su se osetili bespomocno. Iako roditelji, uza rodbina i okolina imaju uticaj, ti negativni zivotni dogadjaji ne dolaze neophodno iz tih izvora. Tako da se ne moze dati cista izjava u vezi uzroka socijalne anksioznosti.

Primer: Jedan pacijent je zadirkivan i izazivan u skoli od strane druge dece za vreme srednje skole. Zvali su ga debeli i stalno je ismevan zbog svoje debljine, naocara i njegove stidljivosti. Nije mogao da reaguje na zadirkivanje i to je samo intenziviralo traumu. Zakopao je sav kriticizam i negativnost i postao inhibiran, izbegavao je drustvo i postao stresan. Nakon nekoliko godina stalnog negativnog fidbeka on je poceo da veruje u ono sto mu je govoreno. Jednom kad se to dogodi, nastane socijalna anksioznost.

Neki odrasli ljudi sa socijalnom anksioznoscu su odrasli u negativnom domacinstvu ili su "tuceni" u ovoj ili onoj formi. Nekako su kontrolisani od nekog od roditelja na autoritativan nacin i 'isteran' im je duh iz deteta. U drugoj situaciji clanovi porodice su zgazili prava deteta i ostavili ga bez samopouzdanja i samopostovanja. Ovo je plodno tlo za razvoj socijalne anksioznosti.

Drugi pacijent je odrastao u domu koji je prijatan ali je kontrolisan finansijski od strane babe. Iako niko nije voleo babine manipulacije i kontrolisanje niko nije smeo da joj se usprotivi jer je ona drzala sve konce u svojim rukama u porodici. Takvo dete u toj situaciji nije imalo svoj glas i nije se moglo izraziti. Njena babetina je uvek bila u pravu a ona je uvek bila u krivu. Ova situacija pokazuje ne samo frustriranost i povisen bes nego je i uzrok anksioznosti i odveo je do socijalne anksioznosti kod ove zene.

U sledecem primeru inicijalno iskustvo dovodi do socijalne anksioznosti. Osoba je imala srecno detinjstvo i skolu i razvila se u normalnu odraslu osobu dok nije na poslu zahtevano od nje da obavlja neke zadatke koji su iz nekih razloga, osobu 'zaledili' i uplasili. Cesto je ovo neocekivano, nikad se nije desilo ranije i zato je traumaticno. Osoba je ostala u suzama u sledecoj slicnoj situaciji koja joj se desila. Neki pacijenti sa socijalnom anksioznoscu su vodili normalan zivot izuzev kad bi otisli na posao. Na poslu, strah je izbijao kad bi trebali da vrse prezentaciju, predstavljanje ili bi bili predstavljani poslovnim prijateljima i sefovima. Mada ovaj strah nije izbijao van posla, desavao se u radnom okruzenju. Obicno, kad osoba pogleda unazad u proslost, tamo moze videti malo uzroka, stidljivost i inhibicije recimo mogu biti faktori, mada u drugim slucajevima ovo se javlja kao uzrok. Tako da mi ne mozemo predvideti sa sigurnoscu zasto neki ljudi razviju socijalnu anksioznost a drugi ne. To je jako komplikovan i interaktivan subjekt.

Srecom, u svrhu ove terapije, mi ne treba da znamo zasto. Ovo vam mozda zvuci cudno ali razmislite. Ako vi i ja provedemo jedan sat nedeljno zezajuci se sa svom vasom anksioznoscu, strahovima i povezanim depresijama iz proslosti, sve sto cemo osigurati je ova anksioznost, strah i depresija. Mozganjem nad nasim problemima i analizirajuci ih do besvesti, samo cemo pogorsati problem. Tako da umesto da pokusavamo da skontamo svaki mali detalj mi cemo se promisljeno fokusirati kako da se izvucemo iz ove anksioznosti u kojoj smo zarobljeni. Mi zelimo resenje a ne objasnjenje proslosti! Ako se fokusiramo na to kako i zasto smo razvili socijalnu anksioznost i analiziramo nas problem do besvesti, zaglavicemo se u ovoj tacki zauvek. Ali ako se fokusiramo na strategije i metode da bi nam bilo bolje, mi mozemo postepeno i uspesno osloboditi sebe od ciklusa koji nas drzi zarobljene. Fokus u CCBT je na sadasnjosti i nalazenju resenja za nasu socijalnu anksioznost tako da mozemo ziveti zivot koji zelimo da zivimo.

Nazad <<      Dalje >>

26 comments:

  1. Pozdrav meni ovo nista ne pomaze,ja nesmem da pridjem devojkama uvek mi je u glavi da ce me odbiti i poniziti,dali postoj resenje za mene...

    ReplyDelete
  2. ne moze da ti pomaze kad si tek poceo...ovo ce prilicno da te smiri,i to je nesto za pocetak...djevojke trazi preko prijatelja, drugarica i tako...ne moras prilaziti na suvo..ja sam ih imao prilicno pa se i dalje ne osjecam lagodno da pridjem,a kad sam duze bez djevojke osjecam se kao da nikad nisam progovorio sa nekom, mutav i nesiguran...a shvatices da si najbitniji sam sebi, briga te sta misle...koristis svaku dok ne dodjes do one prave...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja sebi konstantno govorim da sam sebi najvaznija i shvacam to,ali jednostavno socijalna anksioznost (ponekad i fobija) me zalede :(

      Delete
  3. Da li ovo pomaze,ja sam evo tek sad pocela da citam...pa me zanima jer mi dodijalo praznih prica i svega ..meni je dijagnosticirana soc.anksioznost prije 4 mjeseca,a patim od nje od 13te godine,a sad imam 23 :( Imam osjecaj da ne pripadam ovom svijetu,ne snalazim se u njemu , imate li kakav savijet :'( ?

    ReplyDelete
  4. Dijana, ja sam stigao do 7 seanse i nije lose...savjetujem ti da pokusas...sve sto te interesuje pise u seansama, samo polako..a jedan licni savjet, nikad ali bas nikad nemoj da sjedis sama i da se dosadjujes...ja sam par dana sjedio i cackao fejs, slusao muziku i dosadjivao se, danas kad sam izasao u grad kao na strijeljanje..sad evo sjedim kuci i ne mogu da se oporavim..znaci, stalno pricaj sa nekim, citaj nesto sto te zanima i radi...bjezi iz kuce:)))pretpostavljam da nisi anksiozna kada pricas sa dobrim drugarima, pa ih animiraj i stalno se druzi, sali se i zaboravi na sve...razmisljanje nikakoooo...

    ReplyDelete
    Replies
    1. nekako pojmovi socijalna anksioznost i imat dobre drugare ne idu zajedno, zar ne? :) kada bi imao/la dobre drugare s kojimamoze da se zabavlja, sta bi trazila/o ovde.

      Delete
    2. normalno je da imamo razlicite probleme...ja imam dosta drugara i uvjek sam imao, druzio se i bio sportista(kolektivni sport)pa imam socijalnu anksioznost...citav zivot mi je prosao u druzenju i skitanju i sad ipak muka...cilj ovoga ti je da promijenis misli i tako izgradis i samopouzdanje...socijalna anksioznost je dosta uopsten pojam...

      Delete
    3. To je tačno. Socijalna anksioznost može da pogodi različite sfere života i to je kod svakog drugačije. Ja, na primer, imam nekoliko dobrih drugarica sa kojima mi je opušteno, sa kojima se redovno čujem i družim. Ali, s druge strane, drugove nisam nikad imala i uvek je kod mene postojao neki problem u komunikaciji sa suprotnim polom. Neki ljudi, na primer, osećaju anksioznost na poslu, ali se van posla ponašaju sasvim normalno, tako da to sve zavisi od slučaja do slučaja.

      Delete
    4. Mada, iskrena da budem, od nekih svojih baš dobrih drugarica sam se dosta udaljila upravo zbog toga što su u prednosti u odnosu na mene, a meni uopšte ne prija društvo srećnih i ostvarenih ljudi. I kad se nađem sa njima, bukvalno ne znam šta da pričam i osećam se jako loše zbog toga jer se u mom životu ništa ne dešava. Moj život je socijalna anksioznost. :'-(

      Delete
    5. I kod mene je isto tako. Imam jednu "ne bas ostvarenu" drugaricu, i poneku komsinicu za jutarnju kaficu, a to su uglavnom starije zene. Od ostalih sam se udaljila bas zbog toga sto nemamo teme za razgovor. One pricaju i napreduju u zivotu a ja cutim i slusam. A najteze mi je da odgovorim na pitanje "sta radis?" Pa sta mogu raditi? Borim se sama sa sobom.
      Takodje nemam drugova. Sa njima jos manje znam o cemu da pricam.
      Jerina.

      Delete
    6. Ma, strašno! Ja se ježim na pitanje: "Šta ima novo kod tebe?". I uvek isti odgovor: "Ništa". Neki me ljudi više ni ne pitaju. Ne znam kako da se ne osećam loše kada vidim da ljudi u mom okruženju normalno funkcionišu i žive svoj život. Ali, dobro, imamo ovu terapiju i ostaje nam da verujemo da ćemo uspeti. :-)

      Delete
    7. Ma, strašno! Ja se ježim na pitanje: "Šta ima novo?" Uvek isti odgovor: "Ništa". Neki ljudi me više ni ne pitaju jer znaju da nema ništa. A, da ne pominjem koliko mi je stresno kada sam prinuđena da provodim vreme u društvu ljudi sa kojima nisam bliska i kad počnu da me ispituju. Najradije bih nestala sa lica zemlje. :-(

      Delete
    8. Tačno. To sam zaboravila. I mene često pitaju "šta ima novo" i odgovor je "ništa". Ali, moraju me nešto pitati, tako da najviše volim pitanje "kako si?" Onda kažem da sam dobro ili kažem: "kako mora". Malo se iznenade odgovorom.
      Jerina.

      Delete
    9. Ponekad se i pitam koja je poenta takvog života ako je čovek prinuđen da se stalno bori sa samim sobom, a sa druge strane, vidiš da ljudi u tvom okruženju normalno funkcionišu. Ne kažem da imaju sve, ali žive svoj život.

      Delete
    10. Pa da. Neki se žale na bolesti (fizičke), neki na nemaštinu, neki na nezaposlenost, neki na decu...A ja uvek pomislim: "Blago njima. Oni koji imaju probleme imaju i život. Da sam na njihovom mestu sve bih te probleme prevazišla i bila bi srećna samo da nije ove anksioznosti".
      Jerina.

      Delete
    11. Da, ja to isto pomislim. Kad mi neko priča o svojim problemima pomislim kako ta osoba ima, da tako kažem, normalne probleme. Životne probleme. Moj život i moj problem je socijalna anksioznost. I to je to. Al', dobro, da ne budemo tako negativni, svakome je svoja muka najveća.

      Delete
    12. sada sam prvi put nasla ovaj sajt i cini mi se da stvarno moze da pomogne. Citala sam tvoje komentare Asustada i pronasla sam se 100% u svakom, zanima me kakvi su ti rezulati terapije? :)

      Delete
    13. Evo me tek sad. Ovako. Moram prvo da kažem da ja terapiju nisam ni završila, tako da ja još uvek nisam sve ni pročitala. :-) Krenem, pa stanem, pa onda neko vreme ništa ne radim. Nekoliko puta sam počinjala ispočetka. Priznajem da sam malo nedisciplinovana, ali nekad nemam vremena, a nekad nisam skoncentrisana da čitam.
      Meni se terapija dopada zato što pogađa suštinu našeg problema, a to je pre svega nedostatak samopoštovanja zbog čega nikada nismo ni verovali da imamo pravo da budemo baš ono što jesmo. Jako mi se sviđa to što se ide postepeno. Niko te ništa ne tera. Sociofobičari su preplašeni ljudi, nije ni humano da nas neko forsira. A, ovde polako usvajaš nov način razmišljanja sve dok ne stigneš do stadijuma da sama želiš da probaš nešto i uradiš to na svoj način.
      S druge strane, ne slažem se s tim da je moguće promeniti život za šest meseci. Nedelju dana je malo za jednu seansu. Kada sam prvi put krenula sa terapijom, radila sam tako i kada sam stigla do 11. seanse, shvatila sam da je za mene to prebrzo, da se seanse samo nižu, a da ja ne uspevam da ih primenim u svakodnevnom životu. Tada sam prvi put prekinula i vratila se posle nekoliko meseci. Mislim da jednu seansu treba raditi bar mesec dana, tačnije prilagoditi ih sebi. Treba uzeti u obzir da socijalno anksiozni ljudi vode prilično siromašan život. Neki od nas možda ni ne izlaze iz kuće jer nemaju prijatelje, neko stalno društvo, posao, momka, devojku... Zato je nemoguće sve te strategije savladati za tako kratko vreme i treba pustiti da i život odradi svoje i pruži prilike. Ali, terapija je super.
      Meni se najviše dopada PRIRUČNIK O PRAVIMA. Slažem se sa onim što je navedeno - i ja sam uvek znala da imam sva ta prava (kao što i ja mislim da ih drugi ljudi imaju), ali ja se nisam tako osećala, nisam se ponašala u skladu sa tim pravima. Sada, polako počinjem da verujem u to. Hoću da kažem svoje mišljenje jer to sam ja.
      PARADOKS BORBE je odličan. Govori o onome u čemu najviše grešimo. Ako neko ima fobiju od letenja, verovatno će problem rešiti tako što će, nateravši sebe da putuje avionom, shvatiti da je taj strah iracionalan. Kod socijalno anksioznih ljudi to nije tako. Ako se nečeg preterano plašiš i nepromišljeno teraš sebe u te situacije, nećeš ništa prevazići. Govorim iz ličnog iskustva jer sam ranije stalno vršila pritisak na sebe. Ključ je da se ide polako. Za početak odustani od velikih ciljeva.
      Pre nekoliko meseci sam krenula i kod psihijatra i pijem neke blage antidepresive koje me smiruju. Rekla mi je i da sam hipersenzitivna što verujem da je problem svih ovde jer preterano reagujemo na sve što se dešava oko nas.
      Ja želim da rešim ovaj problem jer me strašno ograničava. To je ono što ja pokušavam drugim ljudima da objasnim da to nije obična nesigurnost, već poremećaj koji te u svemu sputava - u ljubavi, prijateljstvu, poslu, ostvarivanju ciljeva. Anksioznost nije trema. Ne možeš pokazati ko si stvarno i šta sve znaš. Neko vreme sam radila u jednoj školi i čula sam na času kako đaci iz poslednje klupe komentarišu da sam pocrvenela i smišljaju mi nadimke. Ja, koja treba da im budem autoritet i da kontrolišem situaciju, ne mogu da sakrijem svoju slabost. O problemima sa muškarcima neću ni da pričam, sa njima sam uvek imala površan odnos. (nastavak...)

      Delete
    14. ...(nastavak)...

      Ali, iskreno rečeno, ja volim da budem realna i da se ne zanosim. Meni je cilj da ovo svedem na neku meru da normalno funkcionišem, ali mislim da nije moguće iz korena promeniti život jer i te slabosti i nesigurnosti su deo nas. Ja sam to počela da shvatam i kao svoju specifičnost. Ima tu i genetike i vaspitanja. Sa hipersenzitivnošću se rađamo, to je tako. Ja se slažem da neke stvari mogu da se promene i da treba da radiš na tome da se bolje osećaš, da ostvaruješ svoje ciljeve, jednostavno da počneš da živiš. Ali, to što smo 5, 10, 20 godina svog života protraćili, to ne može da se nadoknadi i uvek će ostati ta praznina, to je realnost. To moraš da prihvatiš. Uvek će ostati praznina za propuštenim godinama (često najlepšim). Ja sam imala baš dosadnu mladost, nikakva bitna dešavanja. Prespavala sam je. I sada se osećam kao da bukvalno iz detinjstva prelazim u odraslo doba. Zato je teško. Očekuje se od mene da budem odrasla osoba. A, nisam. U nekim situacijama reagujem kao dete jer mi fali životno iskustvo. Kaskam za svojim vršnjacima i često hvatam sebe da im zavidim. Ružno je što to kažem.
      Hipersenzitivnost ima i svojih dobrih strana. Mi kao da imamo šesto čulo i umemo da predvidimo neke stvari jer smo osećajniji. Često mi se ljudi poveravaju jer znaju da ih neću potceniti. Razmisli da li imaš neki umetnički dar (ako ga već nisi otkrila). Ja svoj jesam, tj. znam za to oduvek, ali sada sam spremna i da ga realizujem.
      Što se mog napretka tiče, jesam drugačija. Kada se setim sebe kakva sam bila pre 5, 10 godina, komunikativnija sam i slobodnija. Plaše me neizvesnost, budućnost i samoća, ali što se socijalnih situacija tiče, ne plašim se više toliko. Počela sam sebe mnogo više da cenim, čak sam počela da radim stvari koje sam mislila da nikad neću. U osnovnoj i srednjoj školi sam bila jako stidljiva i nekomunikativna (tačnije, još tada sam bila anksiozna). Sada sam opuštenija, ali nisam još uvek neke probleme rešila. U svakom, slučaju realnije gledam na stvari. Ranije sam uvek sebe forsirala da ja svuda moram da se uklopim i da, ako ja nekome nisam simpatična, sa mnom nešto nije u redu i ja nisam normalna. Sada ne. Malo mi vremena treba da procenim s kim ću moći. Ako mogu da izbegnem društvo koje nije po MOJIM merilima, izbeći ću ga. Klonim se manipulatora, alapača, prefriganih i agresivnih ljudi. Ne volim površne ljude. Trudim se da budem okružena ljudima koje sam ja odabrala i sa njima sam dosta otvorenija nego pre. I sa članovima porodice, takođe. Počela sam i da priznajem da sam socijalno anksiozna. Tako mi je lakše.
      Na kraju, socijalno anksiozni ljudi su preterano fokusirani na sebe i utisak koji ostavljaju. Ako pogledaš malo bolje, imaju i drugi ljude probleme (koje možda baš ti nemaš). I drugi ljudi su zbog nečeg nesrećni i neostvareni. Osvrni se oko sebe, koliko ima bezobraznih i drskih ljudi koje baš briga što su takvi, pa što bi se onda ti nervirala što si drugačija. Terapija stvarno deluje. Nešto prihvati kod sebe, nešto menjaj. I polako.

      Ovo je bilo "ukratko" o mom iskustvu. :-)

      Delete
  5. imala sam " dobre drugare" uz pomoc " lijekova za prevazilazenje soc.anx" vise ih ne pijem, pa mi je sve teze druziti se sa tim " dobrim" drugarima koji ne kontaju sta mi je...meni je tesko podici nalaze,uci u banku,otici na ispite..kada izlazim na ispite kao da idem na stijeljanje...posto sam prestala da pijem tablete i 9mj sam cista...ostaje mi da mijenjam svoje neg. misli u pozitvne, sto je preteskooo....:/

    ReplyDelete
    Replies
    1. izvinite sto pomenuh "drugara"...:)samo polako prati terapiju...imam iste takve probleme samo sto uspijevam sa drugarima da odglumim da sam ok pa oni i ne primjecuju..."dobar drugar" a to ti je onaj sa kojim pijes kafu, izlazis i to, samo ti je porodica dobra i iskrena do kraja...(mada su mi i oni sumnjivi):))ovaj, fax sam zavrsio bez odlaska na predavanja, zato sam morao vise da ucim...kad kaze profesor: "danas manje predajem a vise cemo kroz interakciju odraditi vjezbe", ja se pokupim i odem u kafanu preko puta:)vjeruj da terapija pomaze, kako tako...stigao sam na 10. sesiju i vec je bolje, nije savrseno al kakav sam bio super je...taman kad mi pocne biti bolje desi mi se neki problem u porodici pa mi prorade suicidne misli,ali eto nekako se stabilizujem...mi nemamo sta da izgubimo, sa ovakvom psihom i nemamo neku sansu za uspjehom,tako da je ova terapija jedini spas...a moci ces da kontrolises negativne misli u jednom trenutku,vjeruj mi...ja sam svaku negativnu stvar pripisivao bogu i sudbini, sad ne vjerujem ni u jedno...sto sam uradim uradim, nikakva mi pomoc ni vjera ne treba...da su htjeli da pomognu ne bi mi se ovo sve desavalo:))jeste ovo plitko sa moje strane ali tako je, i bas se dobro osjecam...samo nastavi

      Delete
  6. Meni je jednom jedan dečko rekao (a, znamo se iz detinjstva) da me nikad u životu nije video srećnu.

    ReplyDelete
  7. Slucajno sam naletela na ovaj sajt...imam 23 godine i pronalazim se u svemu ovome,a meni je od strane doktora dijagnostikovan tremor sto sam mogla iz vaseg teksta da zakljucim da ima veze sa ovim i sve ostalo sto mi se desava ... :/

    ReplyDelete
  8. Pozdrav,od malih nogu patim od soc.anksioznosti,u vrticu sam stalno plakao jer sam se bojao nepoznate dijece i straha da ce me odbacit i da cu se osramotiti,prvi put se ljubio s curom sa 5 godina,i nakon pustih zezanja od strane sestre,oca i ponesto drugih ljudi stvorio mi se strah/sramota od cura,do te mjere da se nisam usudio gledat u oci neku curu i da ce drugi vidjet to i bit cu ismijavan,uz to nabijen mi je kompleks sa zubima,posto sam imao krive i velike zube,ugl.i to me je dodatno cinilo ponizenim od kad znam za sebe,ugl.imao sam drustva i drustven sam ali tek bi nakon malo duzeg vremena se poceo opustit i bit kakvi jesam,ugl.moj najveci strah je bio i ostao da ce me drugi osramotit i ponizit ili da cu ispast umisljen i ufuran,ugl.ja bi rekao da mi je generalni strah od zena da ce me odbit,ismijat,da ce vidit kad se crvenim i da ce mi vidjeti moje velike zube,jednostavno zacrni mi se pred ocima kad me neko iznenadi sa gledanjem u oci,odnosi se na zenske vecinom,mada moram priznat da imam i problwma sa egom,msm imao sam od 19.te godine cure bio sa 5 njih,sad mi je 23,ne volim ovo rec al kazu mi i drugi,izgled imam al nmg jace je to od mene,toliki strah od centra pozornosti imam a isto ga i prizeljkivam,jednostavno bojim se bit tko jesam,da ne duljim vise,mada izostavio sam milijun stvari jos vezane mi uz soc.anks.,nosim aparatic za zube do kraja ove godine pa sam si rekao oblkovat ih smanjit i da budem prezadovoljan, mislim da i nezadovoljstvo svojim fizickim izgledom isto ima veze sa soc.anks.,tako da ljudi cime niste zadovoljni i ako to ne mozete prihvatit mijenjajte se i da trenutno sam na drugoj seansi,za cudo imam neki pozitivan osjecaj sa ovom terapijom al bojim se da ta nestrpljivost me ne ubi, :)))) pozz i ne odustajte ljudi

    ReplyDelete
  9. This comment has been removed by the author.

    ReplyDelete

Followers