StatCounter

Prevazilazenje socijalne anksioznosti (socijalne fobije) korak po korak Ovaj blog je prevod terapije za socijalnu anksioznost. Preveo sam je volonterski, amaterski, sa audio traka. Ovo sto vidite ovde je potpuno besplatno. Imam samo jednu molbu za sve vas: Pisite o ovome na forumima gde je tema socijalna anksioznost, o ovoj terapiji. Pomozite da i drugi ljudi saznaju za ovo. Sto vise ljudi bude spaseno od socijalne anksioznosti, tim bolje!

Grupne terapije:

Beograd: bgdcbt@groupmail.c om, bgdcbt@gmail.co m
Podgorica: 7wazari@gmail.co m
Niš: soc.anx.nis@outloo k.com

Friday, August 28, 2009

UVOD - SOCIJALNA ANKSIOZNOST

Seansa br. 1

(Prevedeno sa zvucnih zapisa.)

Dobrodosli. Vi slusate seansu broj jedan serije prevazilazenje socijalne anksioznosti, korak po korak. Cilj ovih seansi je da se doslednim nacinom pomogne da prevazidjete poremecaj socijalne anksioznosti, ponekad zvane socijalna fobija koju ima 7 do 8 procenata populacije i jedna je od najvecih mentalnih i zdravstvenih problema na svetu. Prevazilazenje socijalne anksioznosti nije lak zadatak. Govorimo o reprogramiranju nacina na koji razmisljate, menjanju nacina na koji opazate stvari i olaksavanje vaseg zivota i to na nacin na koji vi to zelite.

Dobra vest je da danas znamo kako da prevazidjemo socijalnu anksioznost. To je dokazano kroz istrazivacke studije i klinicka iskustva. Dobicete neophodne alate, metode, koncepte, strategije i tehnike da zapocnete proces prevazilazenja socijalne anksioznosti. Sto doslednije citate i praktikujete ovo, brze i lakse ce vas cilj biti dostignut. Kao psiholog i direktor Instituta za socijalnu anksioznost osecam se privilegovan zato sto vidim ljude kako svakodnevno napreduju u prevazilazenju socijalne anksioznosti. Terapija je uvek najteza u pocetku dok se navikavate na nove metode i tehnike i dok ih vezbate i pojacavate. Vase vezbanje ce izazvati trajne promene u nacinu kako vas mozak procesuira stvari i reaguje. Osoba koja je odlucna da prevazidje socijalnu anksioznost ce izabrati da napreduje koristeci terapiju cak i kad zivotne okolnosti postanu teske za nju. Ova vrsta upornosti garantuje da ce osobi biti bolje.

Kada krenete sa ovom sveobuhvatnom kognitivno - bihejvioralnom terapijom (CCBT), vasa socijalna anksioznost ce poceti da iscezava i omogucice vam da pocnete zivot oslobodjen od anksioznosti, izbegavanja i ogranicenja. Nema nacina da omanete u ovom procesu. Sama terapija nije teska. Jedina stvar je da obezbedite 30 minuta bez uznemiravanja dnevno. Ako ste uporni i dosledni u CBT, vi cete uspeti. Jedini moguci nacin da omanete je da odustanete. Srecom, mogu da vam kazem da vecina ljudi to ne odluci. Ali vise o ovome kasnije.

Pre svega da se predstavim. Ja sam Tom, psiholog koji se specijalizovao u lecenju poremecaja socijalne anksioznosti. Moje interesovanje za socijalnu anksioznost i da pomazem ljudima da prevazidju ovaj poremecaj, mi je dosao sasvim prirodno. Jer sam ja sam ziveo u nocnoj mori zvanoj socijalna anksioznost preko 20 godina. U mom najgorem stanju, nisam cak mogao ni izaci iz kuce da pogledam u moje postansko sanduce, ako bih video susede ispred svojih kuca. Bojao sam se da ce pricati sa mnom. Morao bih da im odgovorim i onda ne bih imao nista da im kazem a moj glas bi slabio ili bih ga izgubio potpuno. Samo razmisljanje o tome kako pravim budalu od sebe cinilo me je jako zbunjenim. Onda bih se usunjao nazad u kucu, i razmisljao kako sam se budalasto osecao i kako sam glupo izgledao dok nisam postao depresivan zbog toga. Bio sam siguran da su moji susedi bili kriticni u vezi mene. Bio sam siguran da su mislili da sam cudan i da me nisu voleli. Ali kasnije, kad sam bio smireniji i racionalniji, znao sam da te misli u stvari nisu istinite.

Moja socijalna anksioznost je bio stalan svakodnevni strah. Ali sam imao jos jedan paralelan strah, da cu nekako izgubiti moj posao i da cu postati beskucnik. I to je bilo iracionalno, ali me je plasilo vise nego bilo sta drugo i teralo me da idem na posao cak iako mi je socijalna anksioznost cinila da se osecam tako da vise ne mogu to da podnesem. Anksioznost na poslu je bila tako mocna i snazna da sam se mucio mesecima i mesecima unapred kad bi neki drustveni dogadjaj u buducnosti trebao da se desi, kojem sam morao da prisustvujem zbog mojih obaveza na poslu. Poceo bih da brinem o tome i bojim se, mesecima i mesecima unapred. Samo razmisljanje o tome me je plasilo i pravilo mi je grozan osecaj u stomaku. Ova ekstremna anksioznost iscekivanja koju sam osecao je karakteristika poremecaja socijalne anksioznosti. Moj racionalni um mi je govorio da je sve u redu. Ali moja osecanja su bila mnogo snaznija od mojih racionalnih misli. I moja osecanja su mi govorila da necu uspeti. Da cu napraviti budalu od sebe. I da cu se zalediti i da necu moci nista da ucinim.

Tokom tih sumornih dana, bio sam profesor u srednjoj skoli. Svake godine moj razred je ucestvovao u povorci na svecanoj bini na kraju godine prilikom dodele diploma, sto je znacilo da sam morao da hodam po bini. Iako tada nisam morao nista da kazem, sama pomisao da sam morao da stojim pred stotinama ljudi, mi je bila stravicna.

Jos uvek se secam kad sam bio na kampovanju stotinama kilometara daleko od grada. Tada sam gledao u zvezdano nebo i imao sam samo jednu misao: Dodela diploma ce biti za dva meseca a ti ces morati da vodis svoj razred na binu pred stotinama ljudi. Napravices budalu od sebe. Sve oci ce biti uprte u tebe. Ljudi ce primetiti tvoj strah i smejace ti se. Bices ponizen. Socijalna anksioznost mi je prevrtala stomak od straha i sve o cemu sam mogao da razmisljam je bilo dodela diploma gde cu ja biti u centru zbivanja i gde cu dati svima jos jednu sansu da me vide posramljenog i ponizenog u javnosti. Anksioznost iscekivanja je ubila bilo kakav mir ili uzivanje koje sam mogao osetiti u datom trenutku.

Kako je vreme prolazilo a meni je postepeno bilo bolje, nasao sam se na postdiplomskim studijima. Dobio sam master i doktorat. Proveo sam nekoliko godina kao profesor psihologije na Univerzitetu dok se nisam preselio nazad kuci i otvorio privatnu psiholosku kliniku. Od 1994. fokusirao sam se na lecenje 3 najveca anksiozna poremecaja, socijalne anksioznosti, panicnih napada i generalne anksioznosti. Uprkos misljenju u javnosti, socijalna anksioznost je najveca po brojnosti. Zbog toga smo 1999. promenili naziv u Institut za socijalnu anksioznost i sada se samo brinemo za ljude koji imaju neki oblik poremecaja socijalne anksioznosti. To me je zabrinulo za milione ljudi koji pate od ovog problema, bez dijagnoze i koji jos uvek ne znaju od cega boluju. 7 do 8 posto populacije zivi nocnu moru zvanu socijalna anksioznost u ovom trenutku. Tek nedavno je obracena paznja na socijalnu anksioznost a specijalisti znaju vrlo malo o njoj. Tipicno je za osobu koja ima socijalnu anksioznost da misli da samo ona ima taj problem na celom svetu sa groznim emocionalnim simptomima. Ja to razumem. Ja sam to osecao svo vreme, pre mnogo godina, pre bilo kakvog istrazivanja, ili knjiga koje su bile na raspolaganju o ovoj temi. Danas se srecom moze pomoci ljudima sa socijalnom anksioznoscu da shvate sa cim imaju posla i da je prevazidju.

Kao sto sam pomenuo, na Institutu za socijalnu anksioznost, mi smo zabrinuti za milione ljudi koji pate od socijalne anksioznosti i koji bi najbolji metod bio da ih se dosegne. Mi smo debatovali o ovome mnogo puta. Na primer, ja pisem, mi odrzavamo web sajtove, imamo mejling listu, osnovali smo neprofitnu organizaciju i drzimo medjunarodnu CCBT terapeutsku grupu za socijalnu anksioznost. Dok je sve ovo dobro, ovo su ograniceni metodi i ne dopiru do dovoljno ljudi. Otvorili smo dva velika web sajta. Prema emailovima koje smo dobili oba su vrlo korisna. Ali stalno primamo poruke od ljudi koji pokusavaju da nadju terapeute u svojim gradovima koji su se specijalizovali za lecenje socijalne anksioznosti i mi imamo vrlo malo da im ponudimo. Mnogo puta ne znamo gde da ih uputimo da prime odgovarajucu pomoc. Zatim, nekolicina ljudi su nam poslali email da ne mogu da odu uopste kod terapeuta. Oni su previse anksiozni da izadju iz kuce i potraze strucnu pomoc. Oni su previse ocajni i tesko je za njih da prime tretman. Pa, da li da im pomognem telefonom? Iako smo primili pozitivne reakcije za telefonsku pomoc, cinilo nam se da to nije prakticno da im omogucimo na taj nacin pomoc. Takodje na taj nacin ne mozemo da dostignom najveci broj ljudi u najkracem periodu vremena. Zato smo odlucili da se napravi ova serija audio seansi za prevazilaznjenje socijalne anksioznosti sa nadom da ce ova serija imati mnogo vecu publiku i da ce imati mnogo duzi uticaj za ljude zeljne da prevazidju ovaj devastirajuci poremecaj anksioznosti. Ako se ova metoda koristi uporno, ocekuje se da ce biti od koristi za svakog sa socijalnom anksioznoscu. Svaki metod i strategija ce biti objasnjen i znamo da funkcionise. Upornost i vezba su dva najvaznija elementa u prevazilazenju svakog anksioznog poremecaja. Dobra vest je da su hiljade ljudi prevazisli socijalnu anksioznost i vi cete takodje.

Akronimi koje trebate zapamtiti:
Social anxiety disorder - SAD
Comprehensive Cognitive Behavioral Therapy - CCBT (ili CBT)

Sta je socijalna anksioznost? Pogledajmo glavne simptome i manje znane simptome koji ponekad prate socijalnu anksioznost. Ako iskusite samosvesnost dok ste u centru paznje ili osetite da ste izlozeni, ako mrzite kad ste u centru paznje, ako mrzite kad idete po prostoriji i predstavljate sebe, ako ne volite da govorite pred ljudima, posebno strancima, ako se osecate samosvesni kad ste u javnosti ili imate anksiozno iscekivanje oko buducih dogadjaja, ako se osecate inhibirano u socijalnim situacijama cak i kad zelite da kazete nesto, ako ne znate sta da kazete u socijalnim situacijama i osecate se anksiozno u vezi toga tada verovatno imate socijalnu anksioznost. Fizicki simptomi mogu pratiti ove strahove, ukljucujuci brzo kucanje srca, prekomerno znojenje, stezanje misica, posebno vrata i lica. Drugi simptomi su zamrzavanje lica, crvenjenje, gastro intestinalni problemi i teskoce sa disanjem. Cest je i problem sa kontaktom sa ocima ali je najcesci simptom stalan, intenzivan strah koji nece da nestane u javnim situacijama.

Simptomi koje neki ljudi imaju ali nemaju svi sa ovim poremecajem ukljucuju drhtanje ili treperenje ruku u javnosti kao sto je ispisivanje ceka ili potpisivanje dokumenta, crvenjenje, problemi sa gutanjem... Zatim nemogucnost telefoniranja ili primanja poziva, jedenje u javnosti, teskoce u javnim toaletima, teskoce u cekanju u redovima i problemi sa anksioznoscu medju gomilom ljudi.

Nema svako fizioloske simptome a neki ljudi imaju neke druge a anksioznost u socijalnim situacijama je glavni problem. Anksioznost je ta koja izaziva te fizicke simptome, i koju moramo redukovati u terapiji. Kako anksioznost postepeno jenjava, tako i fizicki simptomi povezani sa njom. Neki ljudi razvijaju dismorfofobiju, i misle da je nesto pogresno sa nekim delom njihovog tela obicno na licu ili vratu. Zatim, gutanje u javnosti... Ovo su samo primeri simptoma i ljudi ponekad imaju i druge probleme. Svi ovi simptomi su tipicni za ovaj problem i iskusili su ih milioni ljudi na svetu. Nas je zadatak da radimo na ovim problemima da ih postanemo svesni i smanjimo inhibicije. Ne samo da je ovo moguce nego ako ste uporni i dosledni i ako vezbate, vi cete poceti da prevazilazite socijalnu anksioznost. Sto vise vezbate pomericete se za po jedan korak dalje od anksioznosti i jedan korak blize tome sto zelite biti.

Dalje >>

111 comments:

  1. Hvala velika !!!!!!! Prepoznajem ovo kao prekrasan i dragocjen dar ! Hvala puno!

    Mirjana

    ReplyDelete
  2. Sada posle nekoliko meseci upornosti i truda mogu sa samo setiti koliko sam bila srećna kada sam sasvim slučajno našla ovaj blog lutajući po internetu i tražeči spas od ove propasti zvana socijalna anksioznost.Sada sam još srećnija jer se sav trud isplatio.Ne mogu ničim da se zahvalim ljudima koji su ovo omogućili da i mi ostali dođemo do ovog dragocenog teksta.Hvala,Nada

    ReplyDelete
  3. Dragi Prijatelji ja sam toliko anksiozan i depresivan i toliko mi negative misli brzo naviru da ja uopste nemam ideju kako da sebe nateram da pocnem sa ovom terapijom iako mi Sve ovo sjajno zvuci...pocinjao sam svakakve neke terapije I lekove ali nista ne pomaze I to traje 25 god. unazad a imam 39...KAKO NATERATI SEBE????...u svakom slucaju hvala Zlaji na blogu..veliki pozdrav

    ReplyDelete
  4. Cesto je neophodno da pored psiho terpije covek koristi i antidepresive. Kombinacija oba je idealna. Morate biti uporni, istrajni i reseni da prevazidjete ovo stanje koje se moze prevazici.
    Rada psihoterapeut

    ReplyDelete
  5. Samo da kažem svima koji bi počeli sa ovom CB terapijom, došao sam do sedme seanse i već se vidi poboljšanje. Samo treba sve radit šta piše i biti uporan, nešto se čini na prvi pogled bezveze, ali kasnije skontaš koji je bio smisao. Samo krenite i budite uporni, nakon par tjedana već možete vidjet poboljšanje i nećete se više ni morat prisiljavat na terapiju, bit će vam bezveze bez nje.

    ReplyDelete
  6. Stigao sam na 16 seansu i ovo je izvanredna terapija , sve pohvale za uloženi trud , da li ima neko iz Podgorice da bi napravili bihervijalnu grupu .

    ivan

    ReplyDelete
  7. Neizrecivo ti hvala. Pocinjem koliko odmah! Nek se nosi prokleta sf u tri lepe (da izvines), dosta vise! Ana

    ReplyDelete
  8. Bravo Ana! :)

    Ivane, za bihejvioralnu grupu bih ti predlozio da se registrujes na forumu www.depresija.org/forum pa da tamo stavis tvoj poziv, tamo ima ljudi sa SF.

    ReplyDelete
  9. milsim da bi bilo pozeljno da se posle odredjenog broja seansi napravi pauza od par dana.. barem sam ja imao takvu potrebu, da sve ostavim i pustim da mi se slegne i onda opet nastavim

    ReplyDelete
  10. I meni se javila takva potreba za pauzom od par dana.Treba shvatiti da nismo svi isti!Stigla sam do 8. seanse i osjecam ogromni napredak zaista.

    ReplyDelete
  11. Odaberite da budete pozitivni...To je vas izbor i vasa odluka koje mozete doneti ako zelite to! Nista nije nemoguce ako imate volje,za pocetak CVRSTO ODLUCITE da budete dobro... Sve pohvale tebi Zlajo svaka cast majsore i HVALA! poziv i drugim da pisu pozitivne stvari,da shvate da nas ima i da nisu jedini...Napisite neku lepu rec,pohvalite nekog,verujte da mozete i USPECETE vremenom,samo polako... Opustite se,pisite ljudi oslobodite se i volite sebe i drugi ce vas voleti... Dalibor

    ReplyDelete
  12. Ovo mi zaista lepo zvuci i hvala Zlajo. Procitao sam prvu seansu i svidja mi se, nastavicu, posto drugog resenja imam, a hocu da je se otarasim vise. :) Jedno pitanje za sve, a to je, jel pravite pauze izmedju dve seasne, kao sto se kaze, nedelju dana, ili radite ubrzano?
    Pozdrav, Djole!

    ReplyDelete
  13. Pardon, drugog resenja NEMAM :D

    ReplyDelete
  14. Ja imam jedno pitanje. Stigao sam do cetvrte seanse i moram da priznam da sam primetio napredak. Samo me zanima, u cetvrtoj seansi pise da treba da slusam audio kasetu, da li ce isti efekat imati i citanje teksta ako ga citam redvno ?

    ReplyDelete
  15. zamolila bih nekog sa dijagnozom socijalne anksioznosti da mi pokuša odgovoriti na jednu nedoumicu?
    moje emocionalne smetnje je neki tamo psihijatar jednom definisao i utefterio kao depresivno-anksiozni poremećaj.
    nikad niko od stručnih lica nije rekao da je moja anksioznost socijalna. pristupano mi je kao depresivcu pa sam i ja svoje loše faze tretirala kao depresiju.
    e sad,ono što je karakteristično za moja depresivna stanja jeste da se strašno bojim kontakta sa drugim ljudima i koliko mogu ih izbjegavam. najčešće me socijalne situacije i dovode u depresiju (nezadovoljstvo ponašanjem u nekoj socijalnoj situaciji ili strepnja da ću kiksati u nekoj dolazećoj soc. situaciji). ako mi nesto ne polazi od ruke ubrzo pomislim da sam nesposobnija od drugih ljudi to me načisto skenja.
    čitala sam o simptomima soc. fobije i ja nemam toliko naglašene fizičke manifestacije kao crvenjenje i znojenje dlanovima, ali imam ove: glas mi je slab i nesiguran, neubjedljiva sam u izražavanju, zamuckujem, teško se odlučim da učestvujem u nekom razgovoru, a najčešće osječam da mi je glava prazna i nemam jasan stav ni ideju ni o čemu. zablokirane su mi misli i ne samo sa nepoznatima već i sa ljudima sa kojima sam bliska. nisam opuštena i ne mogu normalno pričati ni sa roditeljima, momkom, prijateljima.
    čini mi se da sam pročitala da socijalno anksiozne osobe dobro funkcionišu sa bliskim ljudima. interesuje me da li je onda uopšte socijalna anksioznost moj problem?
    inače, sve pohvale za ovu terapiju. nisam odmakla daleko, ali mi djeluje obećavajuće.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja isto imam taj problem da delujem jako neubedljivo. Čak i kada kažem nešto smešno ili pametno, moj glas je toliko nesiguran i neubedljiv da mislim da drugi ljudi uopšte ne pridaju značaj onome što sam ja rekla. I meni se dešava da imam utisak kao da mi je glava prazna i da uopšte nemam neke svoje stavove. Verovatno zbog toga što smo mi opterećeni time kako će to delovati drugim ljudima, pa se, u stvari, trudimo ne da mislimo svojom glavom, već da mislimo na neki najprihvatljiviji način.

      Delete
  16. ^ najverovatnije jeste

    Ja sam zavrsio terapiju pre oko godinu dana. Naravno, zavrsio sa citanjem, jer terapija se kao takva nikad ne zavrsava. I danas imam odredjene tehnike koje koristim, pokusavam da unapredim misli i duh, tehnike koje imaju osnovu bas u ovih 20 seansi koje cete i vi proci. Ne kazu dzabe da su najbolje stvari u zivotu besplatne. Tako je bas i sa ovim blogom, jer to je verovatno sve sto ce vam u zivotu biti potrebno. Ovaj blog je baza, temelj, i za onog ko bude radio, ko ulozi trud, ko zaista zeli da razume sve sto mu ovaj blog porucuje, najverovatnije ce postati izvor novog zivota. Ja verujem da svi koji pate od soc. anksioznosti zaista i zele i mogu da prevazidju svoj problemcic.

    Ja verujem u sve vas. Jer, zasto i ne bih? Vasim duhom sada najverovatnije preovladava strah, medjutim taj strah je nametnut od drugih ljudi, okolnosti i dogadjaj koji su vam se desili u proslosti. Da ste imali nekog ko bi u vas sipao hrabrost, bodrio vas, podrzavao (a ne omalovazavao) vi biste sad bili ispunjeni hrabroscu i samopouzdanjem. Medjutim, posto ne mozemo da se vratimo u proslost, mi moramo sami sebi pomoci. Moramo probati da pronadjemo tu hrabrost i samopouzdanje koje je sigurno u nama, samo sakriveno negde u dubini. Moramo ga iskopati polako, iz dana u dan. Moramo ga naci jer ono je tu, svi ga imaju.

    Zelim vam uspesno kopanje. I nikad ne odustajte. Dragan.

    ReplyDelete
  17. Pozdrav svima,

    za one koje interesuje da imaju audio zapise ovih seansi, na youtubu postoji kanal na kom se one mogu naci:
    http://www.youtube.com/user/SocialAnxietyFriend/videos

    Zelim svima da porucim da ne odustaju, i ja se borim sa ovim problemom, trenutno sam na 6. seansi i polako pocinjem da primecujem promene. To su sitni koraci, ali ka velikom cilju koji svi tako dugo i zeljno ocekujemo. Samo hrabro i verujte u sebe! Kao sto neko iznad rece, NE ODUSTAJTE!

    Puno pozdrava svima!

    ReplyDelete
  18. Imala bih samo jedno pitanje za ljude koji rade ili su vec uradili ove seanse, a to je da li je ovaj program namijenjen samo ljudima koji pate od soc. anksioznosti ili pruza pomoc i u borbi sa generalizovanim anks. poremecajem i depresijom?


    Unaprijed zahvalna :-)

    ReplyDelete
  19. Za gen. anksioznost se takodje moze koristiti. Tako kazu na forumima, da daje rezultate. Za depresiju ne znam.... Isprobaj.

    ReplyDelete
  20. Hvala na odgovoru, obavezno hocu ;-)

    ReplyDelete
  21. Zdravo svima, dugo godina imam neuroze, prekomerno se znojim, sto mi izaziva prehlade, bolest i tako u krug. Razgovor mi najvise pomaze, mnogo vise od lekova. u svetu postoje grupe samopomoci, mislim da treba da se organizujemo i medjusobno pomazemo jedni drugima.
    Sve pohvale za ovaj blog. Moram priznati da sam citao u pocetku, napravio sam veliku pauzu, ali nastavicu sa citanjem .Pozdrav svima

    ReplyDelete
  22. Hvala vam beskrajno za ovaj blog!!! citam seanse vec pet meseci, presla sam sve, i mnogo su mi pomogle da se usmerim, opustim, osecam vrednom koliko i ostali, usudim da iskazem svoje misljenje, i konacno pocnem da planiram svoj zivot, a ne samo da pokusavam da se uklopim u okolinu i osecam bedno. svima koji citaju takodje zelim uspeh!

    ReplyDelete
  23. kombinujte** (ispravka) tj. uključite i ovo u terapiju

    ReplyDelete
  24. joj pa ja sam ovo našla prije 5 godina, na engleskom jeziku! i uvijek sam razmišljala na koji način bi mogla to prenijeti drugim ljudima da i njima pomogne! :) drago mi je da ima pametnijih ljudi od mene pa su našli način! ;) Moram reći da mi je ova terapija promijenila život! I dalje sam anksiozna, al mi to ne smeta u svakodnevnom životu! ljudi samo naprijed, bit će bolje! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ako si i dalje anksiozna, ima i druga terapija (zove se PSTEC), pogledaj poslednji post na ovom blogu.

      Delete
  25. Sama mogućnost da problem nazovem pravim imenom, pomaže. Medjutim , ovde mi malo smeta ritam tipa: Tele šop. Ako me razumete, prečesto se ponavljaju neke stvari, odzvanja nešto kao:DDDDDDDD

    ReplyDelete
    Replies
    1. Da. Uvek sam mislila da je problem u meni i mom karakteru. Međutim, mnogo je lakše kad znate šta je vaš problem i kako se to zove i da može da se prevaziđe jer je to nešto što smo stekli tokom života.

      Delete
  26. Ivane interesuje me jesi li mozda uspio da organizujes neku bihejvioralnu grupu u Podgorici?
    Pozdrav!

    ReplyDelete
  27. Javi se na vanjastefan@t-com,me još uvijek je samo ideja. Ali ako bude zaintersovanih mogli bi se organizovati.

    ivan

    ReplyDelete
  28. Pozdrav svima. Mene zanima da li se pocinje prve nedelje samo sa citanjem sporim govorom, ili se kombinuje sa stvarima sa spiska, otklanjanja anksioznih misli i slusanja samog sebe? :)

    ReplyDelete
  29. Čitam sve ovo i treperim od nade da će mi pomoći kako budem čitao dalje. Nemam toliko izražene simptome, ali mi se čini da napreduju kako sam stariji.

    ReplyDelete
  30. radim ovu terapiju već 6 nedjelja,tj.na 7.sam seansi. I osjecam znatno poboljsanje. Medjutim,naisao mi je jedan problem (raskid ljubavne veze)koji mi je pogoršao stanje. Vratila mi se ogromna nelagoda kad treba da pricam s ljudima,cak i sa clanovima porodice,sto mi dodatno otezava. Pa me zanima,da li je pozeljno da krenem sve ispočetka? Ako neko ima iskustva s ovim,molim vas da mi javi.

    ReplyDelete
    Replies
    1. ja svaki dan idem ispocetka...od ANt prirucnika pa nadalje..na 10. sam seansi pa mi treba i dva sata da predjem sve...

      Delete
  31. I meni treba dosta vremena, jedino sto mi predstavlja problem u terapiji je to sto ne mogu da izdvojim dosta vremena da budem negdje sama..jer zivim u domu sa 2 cimerke. Evo uspjela sam nekako da se izvucem iz ove dodatne nocne more,tj.patnje zbog raskida. Koristila sam tehnike skretanja misli sa bivseg decka. Uh,sad mogu da nastavim dalje..:) Srecno narode ne odustajte! Uspjecemo velika snaga čuči u nama :)

    ReplyDelete
  32. Jel moze neko da mi objasni sta to znaci postepeno izlaganje anksioznim situacijama.Ne znam kako da formiram svoju anksioznu ljestvicu. Kako ste je vi formirali?
    Ne znam kako postepeno da radim na najmanje anksioznoj situaciji pa tek onda na sve vecim i vecim.. jer smo svakodnevno izlozeni tim visoko anksioznim situacijama..samim tim sto moras da odes do posla,npr.do faxa,da spremas ispit (sto je takodje visoko anksiozno,bar za mene..uspanicim se do te mjere da me glava zaboli i dodje mi muka)

    ReplyDelete
  33. HVALA TI! HVALA TI! HVALA TI! Neka ti svemir vrati puno dobra za sav trud koji si uložio da to prevedeš!

    ReplyDelete
  34. Pozdrav svima!
    Imam 16 godina i prvi put sam počela istraživati malo o ovome. Naime ja se uvijek zacrvenima kada me neki profesor nešto pita ili kad odgovaram. Prijateljica mi je prije par dana rekla da imam lijepe oči, a ja sam se opet zacrvenila. Bilo mi je užasno neugodno zbog crvenila. Bilo je još puno takvih situacija npr. kada mi prijateljice spomenu nekog dečka ja se naravno opet zacrvenim bez razloga. Osjećam se koda mi lice pari pa mi bude užasno vruće. Često se plašim hoću li sve znati ako me profesor izvede na ploču i hoću li se opet zacrveniti? Isto tako sviram gitaru i pjevam pa kad me netko čuje ili vidi opet mi postane neugodno i stvori se to crvenilo. Ima tu još puno toga ali ne znam kome se obratiti jer mi je glupo reći roditeljima. Molim vas za neki savjet

    ReplyDelete
  35. Kristina, to se zove neugodno crvenilo - eritrofobija. Imas o tome ovde:
    http://www.forum.hr/showthread.php?t=123044

    ReplyDelete
  36. Kristina, to ti je klasičan primjer anksioznosti, počni da radiš terapiju...imam isti problem, to jest imao sam ali sam na 12. seansi i već je mnooogo lakše...

    ReplyDelete
  37. Da li je neko zainteresovan da se oformi grupa koja bi radila preko Skajpa? Ja sam voljna da je pokrenem :) ...Sama vec duze vremena uspesno radim na prevazilazenju (svoje) socijalne anksioznosti, uglavnom koristeci ove tekstove, ali imam i strategije koje sam sama izmislila ili ih pokupila iz literature... Imam ambiciju da vodim grupe ovog tipa i time pomognem jos nekome, a i unapredim sebe jos vise :) ...Ako bi dobro krenulo preko Skajpa, mozemo i "uzivo" da organizujemo radionice... Ali o tom potom :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ideja je dobra . Prava stvar je "uživo" jer samo na ovaj način postižu se pravi rezultati.Problem što smo vjerovatno
      iz više gradova. Evo predlog za Podgoricu ako je neko voljan da organizujemo grupu . Danijela iz kojeg si grada , kasnije bi mogli ostvariti susrete između gradova , ambiciozno.

      Delete
    2. Hvala na odgovoru, Anonymous :)

      Slazem se da Skajp nije "ono pravo", ali sam resila da to prvo predlozim jer sam za to sigurna da ima mogucnosti, a imam viziju da bi moglo da funkcionise (kao video konferencija, dakle, neophodan uslov bi bila brza internet konekcija)... Mislim da bi bilo kakav vid redovne komunikacije i ohrabrivanja jednih drugih da radimo na sebi bio vise nego koristan... Ali, u pravu si da bi za najbolje rezultate to trebalo da bude rad uzivo, i ja cu pokusati da isplaniram kako/gde bi to moglo da se odvija u Beogradu. Medjugradski susreti bi bili interesantan plan za malo dalju buducnost :) A mozda i blizu, ko zna!

      Bez grupe je usamljeno i mislim da ne moze da se postigne napredak do kraja, iako moze stvarno puno da se napreduje po pitanju odvikavanja od ANT-ova, prihvatanja sebe, osecanja pripadnosti, osecanja da ja kontrolisem svoj zivot... Ipak, nesto mi nedostaje. Nedostaje mi ta vezba, taj "bihejvioralni" deo... Nedostaje mi da naucim da zapodenem i vodim konverzaciju u grupi, da se ne povlacim, da se izborim za ono sto mi pripada, da se nametnem drugima, da se ukljucim u razgovor u koji nisam pozvana, da nemam tremu od raznih sitnica... da osetim STVARNO da pripadam ovom svetu... onako kako sam uvek zamisljala sebe i sto znam da ja JESAM... Ali, cini mi se da ova inhibiranost nece proci sama od sebe. Cini mi se da je neophodna sistematska vezba, "pripremanje za stvarnost"... Pripremanje koje moze da se odradi samo u grupi sastavljenoj od ljudi koji rade na istoj stvari... Jer u grupama u "stvarnosti", uvek ima tih ljudi koji se namecu i kojih se mi plasimo i povlacimo se... A kako cemo onda napredovati do kraja?

      Sada sam mozda zarobljena sama u sebi, ali ne nameravam da to budem u buducnosti... Vidim sebe u buducnosti kao opustenu, zabavnu, DRUSTVENU osobu... Znam da jesam drustvena, i znam da nisam stidljiva.

      Dug je put, ali je lep :) ...CBT je jedan potpuno drugaciji nacin zivota... onaj jedini ispravan! Hvala doktoru Ricardsu i hvala Zlaji sto su nas prosvetlili! :)

      Pitanje formiranja grupe ostaje...

      Delete
    3. Uf, nadam se da moja prethodna poruka nije zvucala zastrasujuce, sa onim nabrajanjima... Ukoliko formiramo grupu, ici cemo redom, korak po korak, sasvim postepeno, i niko nece biti primoravan da radi ono sto mu ne prija. U svakom trenutku, svako ce moci da bira sta je spreman da radi, a sta ne. Imacemo "plan i program", zajedno cemo lagano napredovati. :) Krenucemo od samog pocetka, tako da oni koji jos uvek nisu "zagazili" u CBT ne treba da oklevaju!

      Delete
    4. Danijela svaka čast na tvom entuzijazmu.
      Dijelim tvoje mišljenje da su grupe prava stvar , samo druženje i rad na bihejvioralni dio terapije dao bi siguran napredak.
      Ali čudim se da u Beograd gde sigurno ima masa ljdi sa ovim problemom da je teško obrazovati grupu . Ideja sa nekim psihoterapeutom
      je neka komercijana stvar koja je meni manje dopadljiva. Ali osoba kao ti koja je napredovala u kognitivnom smislu je dobra ideja .
      Da li oglašavanje na nekim forumima , možda bi dala mogučnosti za povezivanje ljudi sa ovim problemima .
      Kada bi se formirala grupa u Podgorici , na isti način bih imao volju za rad .

      Delete
    5. Ivane, malo sam se aktivirala po tom pitanju, nadam se da ce uroditi plodom. :)

      Tacno je da ce meni verovatno biti mnogo lakse da formiram grupu... Ali, mislim da ni ti ne bi trebalo da gubis nadu. Da li si probao da napravis internet stranicu na kojoj ces redovno, otvoreno pozivati ljude iz Podgorice? To je ono sto cu ja verovatno uraditi, ako budem imala poteskoca sa pronalazenjem zainteresovanih. Na toj stranici cu redovno kaciti linkove i prevoditi clanke Dr. Ricardsa, kao i pisati malo o samoj sebi i o tome sta meni CBT znaci i sta planiram povodom buduceg rada u grupi... Ako to redovno budem radila tokom vise meseci, nekad ce neko to pronaci i zainteresovati se i ohrabriti da se prikljuci.

      Vodjenje jedne takve strane je ulaganje u sopstvenu buducnost, a istovremeno i pomoc drugima. Na Internetu manjka sajtova na kojima mozes da procitas reci ljudi koji zaista razumeju ovaj problem i koji znaju kako se on prevazilazi. U trenutku kada nisam bila svesna svog problema i naisla sam na ovaj blog i na sajt i clanke Dr. Ricardsa, ja sam dozivela neizmerno olaksanje (a naravno, kad sam pocela da primenjujem CBT, i neizmerno poboljsanje!). Savetujem i tebi i sebi da napravimo sajtove (ili blogove ili FB stranice) na kojima cemo pisati o ovome, sto ce nas nakon nekog vremena sigurno dovesti i do formiranja grupe :)

      Delete
    6. Danijela ,
      da ne bi opterećivali ovaj blog molim te javi se na vanjastefan@t-com.me . Želio bih da me upoznaš sa člancima Dr.Ricardsa do sada nijesam upoznat .

      Delete
  38. Da li ovo pomaze za agorafobiju ? :) Pozdrav :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ja bih rekla da ovo moze donekle da pomogne za sve anksiozne poremecaje. Specijalno je pisano za socijalnu anksioznost, tako da se verovatno neces bas pronalaziti u tekstu, ali mozes da pokupis koncepte, neke prirucnike i strategije. Pozdrav! :)

      Delete
  39. Pozdrav svima. Student sam master studija psihologije i u okviru jednog predmeta imamo zadatak da napravimo projekat. Kako sam i sam socijalno anksiozan, predložio sam da bi lepo bilo organizovati grupu samopomoći osoba sa socijalnom anksioznosću, gde bi ljudi mogli da razmenjuju svoja iskustva, ali i da vežbaju razne socijalne situacije. Sam bih svakako dolazio, ali su profesor i ostali studenti pomalo skeptični da li bi ljudi želeli da posećuju jednu takvu grupu. Voleo bih da mi kažete svoje mišljenje o tome. A pošto vidim po poslednjim postovima da se neka ideja nalik ovoj mojoj pojavila, zašto da i ne pokušamo? Pozdrav, Ilija

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zdravo, Ilija! Da li bi to bio samo tvoj projekat ili zajednicki sa ostalim studentima? Ukoliko ce grupi prisustvovati i/ili u nju biti upuceni razni ljudi sa strane, onda naravno da ljudi nece hteti da je posecuju. Mi se ionako plasimo autoriteta, javnih okupljanja itd. Pa cak i ako su to profesor sa fakulteta psihologije i master studenti psihologije. Nama je glavni izvor neprijatnosti osecanje da nas drugi ljudi posmatraju. Biti "zamorce" u projektu studenata psihologije bi nam donelo samo mnogo, mnogo osecanja neprijatnosti i nista dobro. Ukoliko budes imao dobrovoljca, to sigurno nije osoba koja pati od socijalne anksioznosti.

      Izvini ako sam pogresno pretpostavila da je to zajednicki projekat. Ukoliko je to tvoj licni projekat, onda, sto se mene tice, ucestvovala bih ako se radi o sistematskom prevazilazenju socijalne anksioznosti kognitivno-bihejvioralnom terapijom (ovom istom koja je tema veceg dela bloga).

      Pozdrav!

      Delete
    2. Hvala Danijela na iscrpnom odgovoru. Nema potrebe da se izvinjavaš, ja nisam bio najjasniji. To bi bio samo moj projekat, dakle ne bi tu bilo studenata, profesora ili bilo kakvog drugog autoriteta. Moja ideja je bila da tu bude samo jedan psihoterapeut, po mogućstvu kognitivno- bihejvioralne orijentacije (budući da je to psihoterapija izbora za socijalnu anksioznost), a da ostali prisutni budu isključivo ljudi koji smatraju da su socijalno anksiozni. Dakle, bila bi to neka vrsta kognitivno- bihejvioralne grupne terapije, ali pre svega sa razmenom iskustva i podržavajućim pristupom. Pozdrav

      Delete
    3. Hvala na ovim linkovima, jako su korisni.
      U okviru ovog mog predmeta nemam zadatak da i sprovedem projekat, ali mora biti realan, kao da zaista želim njime da konkurišem negde. Zato sam i pitao ovde, jer me zanima koliko bi ljudi bili zainteresovani. Kada završim svoju edukaciju iz psihoterapije, svakako da bih želeo da zaista i sprovedem u delo ovu svoju ideju. Prisustvo psihoterapeuta mislio sam da je više potrebno kao nekoga ko bi bio tu da usmerava diskusiju, ili pomogne ako nedge zapne. Tačno je da bi svakako bilo bolje da to bude neki terapeut koji se i sam borio sa socijalnom anksioznošću. Što se razmene iskustva tiče, niko te ne bi terao da govoriš o stvarima koje su ti neprijatne, ali kada bi neko došao sa određenim problemom, saveti i iskustva drugih bili bi jako korisna stvar. Uz to, upravo kada je osoba spremna da podeli neku neprijatnu misao ili osećanje u podržavajućoj sredini, oseti olakšanje što uopšte ima slobodu da govori o tome i smanjuje nivo stida ili sramote koji oseća.
      Moja ideja bi svakako uzimala u obzir i elemente ove terapije koja stoji ovde, ali već sam napisao šta sam sve zamislio. Bazirao sam je na mišljenju da je poteškoće u socijalnim situacijama najbolje rešavati kroz rad na sebi upravo u socijalnoj sredini, odnosno grupi.
      Hvala ti puno za svoje mišljenje koje si mi iznela.
      Pozdrav

      Delete
    4. Hvala na odgovoru, sada bolje razumem o cemu se radi. Sto se mene licno tice, plasim se da uopste govorim pred grupom ljudi. Blokiraju mi se misli kad se na mene ceka da nesto kazem. Tako da bih verovatno cutala tokom celog takvog sastanka. Potrebno mi je postepeno oslobadjanje (koje je izlozeno u ovoj terapiji i na pomenutom sajtu). Ali mozda ces naci neke ljude koji jesu socijalno anksiozni a mogu da pricaju pred grupom bez pripreme na to. Tvoja ideja zvuci odlicno za te ljude koji imaju konkretne probleme i zele da razgovaraju o njima i dobiju savet i osete olaksanje. :) Puno srece u pronalazenju zainteresovanih!

      Delete
    5. Pozdrav Ilija,
      KBT terapija (koja je na vecem delu ovog bloga), kod nekih deluje a kod nekih ne. Ja nisam bio bas uporan i istrajan i kad sam pauzirao, sve mi se vracalo na staro. I drugi koji su je radili kampanjski kao ja :) su mi isto to rekli.

      Zato sam dodao i drugu terapiju (PSTEC) koja je mnogo efikasnija ali je potrebno savladati tehniku. Osim toga postoji samo jedna audio traka na nasem jeziku a ostale su na engleskom i nisu besplatne. Terapeuti su samo sa engleskog govornog podrucja. No i pored svega toga ova terapija je izuzetna, daje izvanredne rezultate i nema "povratka na staro".

      Eto, tako stoje stvari...

      Delete
    6. Pozdrav Zlajo ,
      KBT terapiju upražnjavam redovno već duže vrijeme .
      Ovu jedinu terapiju PSTEC audio trake , kako je moguće doći do nje . Da li je ona dovoljna da se upražnjava ?

      Delete
    7. Pozdrav Ilija!
      Zanima me da li si uspeo da realizuješ projekat o kome si pisao? Zvuči jako interesantno, naročito što si već na master studijama iz psihologije.Ja sam lično zainteresovana za tako nešto, jer mislim da može da bude najefikasnije za rešavanje našeg problema!Sada je pitanje iz kog si ti grada, jer takav projekat moze biti uspešan samo ako su ljudi u istom gradu. ja sam inače završila medicinu, a naročito me zanima psihijatrija, imam problema sa socijalnom. anxioznošću. od svoje 10 godine, išla sam kod različitih psihijatara i ni jedan mi nije objasnio neke stvari koje sam pročitala ovde na blogu. Očigledno u Srbiji ne postoji adekvatan pristup ovom problemu, i baš zato mislim da su preko potrebne ovakve grupe. Zahvalna sam i Zlaji do neba jer je ovim gestom uspeo da pomogne mnogim ljudima koji su bili zarobljeni u svom problemu i u totalnom mraku,i uspeo da im ponudi rešenje. Nadam se da ćeš procitati ovu poruku i odgovoriti, mada vidim da si pisao jos pre nekih godinu dana, evo ostavljam za svaki slucaj i moju mail adresu miradim81@gmail.com. Puno pozdrava!

      Delete
  40. Ivane, na ovoj stranici procitaj o PSTEC terapiji:
    http://socijalna-anksioznost.blogspot.com/2012/03/lecenje-socijalne-anksioznosti-pstec.html
    Neki kombinuju KBT i PSTEC terapiju, moze se raditi jedna ili druga ili obe zajedno, kako kome odgovara. PSTEC terapija sluzi za "brisanje" negativnih osecanja metodom sugestije, zato sam je dodao. Jedna, najvaznija audio traka, ima na nasem jeziku. Ostale se najverovatnije nece prevoditi.

    ReplyDelete
  41. Zlajo mnogo hvala na ovom blogu i ulozenom trudu. Koristim seanse vec 5 meseci i dosta mi koriste, narocito da razumem i spojim mozaik anksioznosti. Trenutno sam na seansi 17, oslobadjenje besa i tu sam naisao na prilicno BESA, i ranije sam znao da sam u porodici dosta propatio ali sa ovom seansom sam se prilicno uverio u to. Prirucnik uz seansu 17 citam oko tri nedelje i na svakih par dana osecam slabu ili prilicnu uznemirenost, nesto izmedju anksioznosti, nervoze, besa, sve dosta pomesano, malo sam zbunjen...Zlajo koji je tvoj savet sa besom, kakva su tvoja iskustva?
    Jos jednom svaka ti cast, hvala, puno mira i sve najbolje...srdacan pozdrav!

    ReplyDelete
  42. PSTEC terapija je odlicna za emocionalne probleme. Probaj sa njom da razresis svoje probleme sa besom.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Molim Vas da ne preskočite PSTEC...prešao sam svih 20 seansi CBT i zadovoljan sam rezultatom mada PSTEC brze djeluje i stvarno čini čuda....već dva dana radim PSTEC i baš sam zadovoljan...mali je problem što sam morao da se prisjećam svih negativnih događaja iz prošlosti na kojima sam preokretao ANT-ove ovih mjeseci, pa sam se prisjetio i kako je kada ti se noge oduzimaju i kada te sjecka po stomaku:) samo radite i ne odustajte....

      Delete
  43. Ljudi,ja sam stigao do cetvrte seanse.Naime,moji problemi su kada treba da pricam sa nekom curom,na faksu,ja se sav smetem,ili ne volim pricati u vecoj grupi,npr kada mi je dobar dan,onda se mogu druziti do mile volje i onda osjecam da sam onaj pravi ja,ali sledeci dan zna biti pakao,te jedva cekam kad cu kuci..Isplati li se dalje ici sa terapijom..

    ReplyDelete
  44. Tako je i meni bilo nekad, manijakalna-depresija...nekad doživim ushićenje a posle bedak...muka je što vremenom nestane ovo ushićenje pa bude samo bedak...:) (a da ti ne pričam o anksioznosti i to.., ufff) Tek si počeo, imaš još mnooogo da radiš...ja sam prošao svih 20 seansi... biće rezultata SIGURNO, mada evo ti jedan koristan savjet...na kraju imaš PSTEC terapiju, počni i sa njom uporedo, možeš odmah...ona je za brisanje emocija, pa ćeš brže preokretati Antove...ja sam počeo PSTEC nakon što sam završio CBT a ona traži da se prisjećaš negativnih događaja u životu kako bi ih brisao, pa da se ne bi dva puta maltretirao...malo ćeš u početku imati osjećaj da ti je mozak ispran mada kad dođeš na bihevioralni dio ove terapije, lakše će ti biti da napraviš taj prvi korak..(shvatićeš kako budeš išao dalje sa terapijom)

    ReplyDelete
  45. Moj problem je sto mi se ruke tresu u manje poznatom drustvu i to kad trebam nesto da uradim rukama. kod uzimanja escajga, ispijanja kafe , kod posluzivanja.. i ako mi se pojaca "drhtavica" imam ubrzani rad srca i zeldacnu nerovozu. iance nemam strah od druzenja (sa ne poznatim ili manje poznatim ljudima), normalno razgovaram sve dok ne trebam rukama nesto uraditi. Jesam li ja anksiozan i da li bi ja trebao da koristim ovu terapiju,.Unapred hvala

    ReplyDelete
    Replies
    1. Imam iste problme,kako uspeš da ih prevazidješ,ako u opšte uspevaš? Pomozi,pozdrav

      Delete
  46. jel moze mi neko objasnit kako se koristi ova terapija.

    ReplyDelete
  47. Da li nego zna razlike izmdju Aspergerovog sindroma i socijalne fobije.Ja sam uvijek bio pomalo stidljiv,ali sam kad sam manji bio imao drugova ne puno ali sam imao..U skoli mi kazu da sam do 4 og razreda bio sasvim normalan a da sam naglo postao skroz povucen.U srednjoj skoli sam imao par drugova ali se nisam najbolje uklapao u sire drustvo.Uvijek mi je problem kada treba da udjem u neku soc. situaciju,npr kada tek treba da sretnem nekog poznatog,tada sam nekako prestrasen,ali kada se pozdravim i pocne prica onda se bolje opustim i manje sam anksiozan.Ako mi dan pocne dobro npr na fakultetu onda sam cijeli dan dobro raspolozen i opusten,a nekad dan zna biti kada nisam "sav svoj" tj nije mi ni do cega...Isto tako mogu savrseno dobro da se ponasam u manjem drustvu ali u vecem drustvu skroz se promjenimkoda nisam to ja..Imam osjecaj u mnogim soc. situacijama da to nisam pravi ja,posto znam da nisam povucen,ali u tako nekim situacijama isto koda mi mozak stane i osjecam se glupo,ali kad kuci dodjem ne mogu da vjerujem sta se desilo sa mnom da budem tako nekomunikativan..Ja msm da kad bi se rjesio anksioznosti da bih bio sasvim normalan,i da me nikone bi smatrao povcenim tipom,jer to nisam...........

    ReplyDelete
    Replies
    1. I ja mislim da imam i SF i aspergerov sindrom i kao neku urodjenu tupavost... kao da sporije od ostalih povezujem tj kapiram interakcije u komunikaciji.. kompjuterskim recnikom receno - kao da mi je RAM memorija u glavi prespora za neke zahtevnije interakcije tj pregovore, dogovore i slicna "nadmudrivanja".
      Eto i ja molim da ako neko nesto zna o mogucoj vezi izmedju aspergerovog sindroma i SF-a, da to sa nama podeli

      Delete
    2. Neka mi se javi neka devojka sa sf-om, kao što sam i ja, koja je koliko toliko smirena, da probamo da zajedno 'isplivamo'.
      Imam 50g i imaćemo makar kome da se uzajamno otvorimo. Edhopen@yahoo

      Delete
    3. Edhopen@yahoo.com

      Delete
  48. stigao sam doosme seanse,sad da li ja treba da svaki dan cijelu senasu citam naglas sporim govorom,ili mogu mpr 2 prirucnika sporim govorom a ostatak u sebi.

    ReplyDelete
    Replies
    1. ovo drugo je, mislim, sasvim ok...

      Delete
  49. moj najveći problem je razgovor sa ljudima koji su mi bliski. Sa roditeljima, pretpostavljenim na poslu, sa sestrom, komšijom... Neverovatno! a sa nepoznatima, samo u nekim situacijama... Videćemo koliko će mi ovo pomoći. Hvala, pozdrav

    ReplyDelete
  50. Fantastično, apsolutno bih preporučio svima koji pate od anksioznosti da čitaju i slede uputstva data u ovim tekstovima... Rezultati su izvanredni...

    ReplyDelete
  51. Jel ima neko da je skoro skroz resio problem, svidja mi se sto puno ljudi kaze da pomaze. Meni je uglavnom tesko da pricam sa ljudima a i kasnije mi se vrte po glavi recenice sta sam rekla pa kako je ispalo pa kako su me gledali pa ne znam da l` mi je gore dok razgovaram ili kasnije. Desi se da nekad bude lakse al to je korak napred nazad dva, da pokusam i ja sa ovim.

    ReplyDelete
    Replies
    1. I meni se to isto dešava.

      Delete
    2. Ima li nekog pomaka sada

      Delete
  52. Najpre, Zlajo, neizmerno ti hvala na ovim seansama! Pocela sam jednom, pa sam odustala, i ako je bilo poboljsanja, i evo danas pocinjem opet. Inace, ja imam jedno pitanje. Cini mi se da svi u mojo porodici imaju donekle socijalnu anksioznost i da sam ja zbog toga postala takva, jer nisam imala model od koga bih ucila kako da se ponasam u socijalnim situacijama. I, ako mi slucajno bude bolje (koliko to moze da bude), oni opet deluju negativno na mene, opet me vrate nazad, ne namerno, nego naravno nesvesno, svojim glupim ponasanjem. E, sad, mene zanima, da li ima nade za mene? Posto zivim u porodici gde su svi anksiozni da li to znaci da koliko god da se trudim necu uspeti da je prevazidjem? Ako ovo slucajno procita neko ko je strucanjak u ovome ili neko ko je bio ili je u slicnoj situaciji, molim da mi odgovori. Mnogo bi mi znacilo.

    ReplyDelete
  53. Probaj da nagovoris i njih da i oni rade ovu terapiju. Sto su ljudi stariji, teze im je da se menjaju, ali ko zna, mozda i uspes da ih nagovoris. :) Ali u svakom slucaju ti nemoj odustati. Vreme je da bar neko u porodici promeni obrazac ponasanja.

    ReplyDelete
  54. Hvala na odgovoru :). Ne postoji nikakva sansa da ih nagovorim, oni ne shvataju da je to poremecaj i kao da beze od stvarnosti. Cak i sestra, koja je svesna svega, ne zeli da radi ovu terapiju jer smatra da su to gluposti i da joj nista ne moze pomoci. Resena sam da se trudim koliko god da je tesko... i nastojacu da bar sestru nagovorim...

    ReplyDelete
  55. Pozdrav,
    naleteo sam na ovaj blog pa imam nekih nedoumica pa bi zamolio da mi razjasnite. Dok sam guglao vezano za temu o cemu pise na blogu, naleteo sam i na ovaj blog http://socijalnafobija.blogspot.com/2012_11_01_archive.html kolko vidim letimicno sto sam proleteo to je isto? A tu se spominje i blog anksioznost.blogspot.com kao izvorni blog gde je prevedeno sve ovo. Jel to ovaj vas ili je to neki drugi u pitanju? Posto tamo nema nista tj usemravaju na neki drugi blog koji je malo drugaciji...
    Zamolio bi malo pojasnjenje oko ovih nedoumica da ne krenem pogresno.

    ReplyDelete
  56. Prvi link je isto ovo ali na ijekavici. Neko je "preveo" sve ovo i stavio na taj blog. Tako da, onima kojima je lakse na ijekavici, mogu da rade sa tog bloga. Drugi link je generalno u vezi anksioznosti. Ali, ako imas socijalnu anksioznost (ili socijalnu fobiju, sto je jedno te isto), onda si ovde na pravom mestu, ne treba ti nista drugo.

    ReplyDelete
  57. Na pravom sam mestu, posto je ovo problem koji me dugo vec proganja, nemam panicnih napada i somatskih problema sem mozda ponekad u odredjenim situacijama znojenje dlanova, ubrzani puls, osecaj da me obuzima toplota po licu, cesce gutanje pljuvacke, neravnomerno disanje itd. Jedino sto imam jako neprijatan osecaj u zeludcu u nekim socijalno drustvenim situacijama sto ni malo ne prija. Ali zato cesto osecam krivicu, blazi stid, opterecujem se mojim ponasanjem medju nepoznatim ljudima, cesto i manje poznatim, a redje i medju onim sa kojima se dobro znam, sta misle, zasto su tako odreagovali, gde sam pogresio,... To posle prelazi u kompulsivne razgovore sa samim sobom a time samo pojacavam svoju aksioznost i u trenucima kada bi trebao da sam opusten i rasterecen.
    Ako se ovo dogodi sa nekim nepoznatim ljudima, sa kojima tog prvog susreta cesto izbegavam duzu komunikaciju, drzim se sa strane, ne vodim duze razgovore, samo konstatujem u komunikaciji (mada je ovo mnogo cesce). Neki sledeci put sam vec daleko vise opusteniji tj. opusteniji psihicki ali i dalje postoje blokade. U setnji ulicom se opterecujem da li neko slusa moje razgovore, pa zacutim dok ne obidjem nekog ili ne prodje taj neko/neka ili se utisam. U kaficu gledam da niko ne sedi u mojoj blizini nego da sam izolovan i na miru pricam o cemu zelim tako da i izbegavam kafice koji su sabijeni sa stolovima. Ali bi voleo u svakoj situaciji da sam opusten, ne opterecen nicim i da komuniciram normalno, zdravo, bez blokada i kocnica.
    Hvala na objasnjenju na moje pitanje.

    ReplyDelete
  58. By CalmPerson
    By CalmPerson
    Probat cu da svake sedmice prokomentarisem svoj napredak i da nadam se pomognem nekome. Dosao sam do sedme sesije i ovo su neke od stvari u kojima sam osjetio promjenu. Prva stvar hodajuci ulicom sam osjecao lupanje srca u djelovima grada u kojima je guzva i gdje se osjetim kao centar pozornosti. Sada se jednostavno fokusiram na spoljasnost i gledam kud hodam i nekako svaki put je postajalo sve lakse i sada osjetim malu tjeskobu ali daleko manju nego prije. ima dana pa sam tako samopouzdan i po cijeli dan ne osjetim nista ali onda nedavno kad sam krenuo u prodavnicu spuca me jak strah iz cista mira bilo mi je doslo da se vratim kuci ali nekako sam krenuo da pricam sebi da ponavljam izjave koje se sjecam,nije tu bilo nikakvih automatskih izjava vec sam morao sve sam i shvatio sam da nisam dobro utvrdio gradivo :), ali iduci putem poceo sam primjecivati da mi neke rijeci upadaju same kao lazljiva misao, necu slusati, ja cu biti u redu samo cu uzeti neke duboke udahe i onda udahnem duboko i pustim i sve cebiti u redu, pa sam poceo da se prisjecam izjava o stopiranju misli pa su pocele da dolaze neke rijeci iz okretanja Automatskog negativnog razmisljanja "Ovaj dogadjaj nije tako strasan kao sto sam nekada mislio..itd, onda su mi pale na pamet oni stavovi koga briga i izgovorio sam ih sam sebi u mislima s pokusajem da osjetim kako te rijeci smanjuju tjeskobu kogaaa briga? paaa sta?ali probajte vjezbati ove stavove kad ste doma i recite sebi kogaaa briga i probajte osjetiti kao da vam je stvarno svejedno, nesto cete osjetiti u stomaku(savjetovao bih vam da poslusate audio snimke pogotovo 4A4B seansu gdje ucite da pustite da se bez ikakvog pritiska na sebe ili koncetracije dopustite emocionalnom dijelu mozga da sam odradi i unese mir prirodnim putem, legnete i slusate taj audio snimak i u pocetku vam misli odlutaju ali se njezno vratite, i prvihmjesec dana skoro da sam cuo svaku dvadesetu rijec i bilo mi je tesko da cujem a da se ne koncentrisem ali sada mi je mnogo lakse i jednostavno uzivam da osjetim da mi bukvalno mir ide iz noga i zavrsava na glavi, ako ne poznajete engleski ne obeshrabrujte se, jednostavno nadjite sebi neku relaksirajucu vizualizaciju u kojoj vam se neko vodi i nemojte se truditi uopste da se koncetrisete ili da se pritiskate da se opustite samo lezite na ledja, zatvorite oci i ne pomjerajte se previse i pratite kako mir od noga krece prema glavi, ali radite to svaki dan pa cak i 2,3 puta na dan ako mozete.) da napomenem terapiju sam krenuo iz pocetka jer sam prvih mjesec i po dana fulao onaj kljucni dio zaustavljanje automatskih negativnih misli jer sam slusao ausio sesije i citao na eng i nisam mislio da je vazno da citam sve redom vec sam izdvajao recenice koje mi se svide hahaah koji sam ja idol. nikako ne znam odakle mi ova pozitivna energija dolazi i pored sve te tjeskobe. Vazan korak je prihvatanje sebe kakav sam sada u ovom trenutku znaci kakav god da si prihvati se sada pa se kasnije mijenjaj kako pozelis ali zbog terapije treba da se prihvatis, celav si jbg celav si prihvati to, nisi lijep prihvati ne svidja ti se neki dio tijela prihvati

    ReplyDelete
    Replies
    1. By CalmPerson
      nastavak....tako da terapija moze da djeluje i da izbijes negativne emocije koje te koce u napretku. kad skines taj pritisak sa sebe terapija ce mnogo lakse da tece u mozak. ponavljanje i citanje sebi na glas svaki dan je najbitnija stvar. meni treba 2 sata da procitam ovih 5 sesija(prvu nisam ni citao ovaj uvod, 4 je relaksaciona nju slusam svaki dan na audio snimku) treba se odvojiti dosta vremena ali ako hoces da nauci kako da kontrolises tjeskobu treba zagrnut rukave. Ja ovo shvatam kao jedan ispit zivota, rok da ga zavrsim je do kraja zivota ali sto prije polozim to cu prije da krenem da uzivam. Ako kao ja imate problema sto nemate svoju sobu, recimo ja imam rok da sve odradim radnim danima do 3, naravno nisam svaki dan raspolozen da citam, ali se primoram i na kraju mi bude drago, a vikendom mora cekati da svi zaspu pa nekim tihim glasicem citam. uz to sam odlucio da snimim sebe na mobitel i kad ne mogu da citam pustim audio snimke redom i lezim i slusam i takodje nije lose kombinovati slusanje sebe i ujedno pracenje na papiru. jedna tehnika koja vam moze pomoci ako ste u slicnoj neprilici. U kojima aspektima zivota osjecam poboljsanje, hodanje sam vec naveo. razgovor sa ljudima, prvo sa familijom nekako imam vise strpljenja da saslusam i da dam kvalitetnu izjavu da nekad sam sebe iznenadim, kontakt ocima sa bliznjima, kontakt ocima sa strancima, centar paznje u krugu familije mogu biti s manjom tjeskobom, ali vani u krugu stranaca jos uvijek je problem. sjedene u kaficu mi je prije bilo traumaticno iskustvo samo sam se fokusirao na lupanje srca i hiperhidrozu, strah da neko nece vidjeti moj mokar pazuh, iako to nije nista veliko 2x2 cm meni je to u glavi izgledalo strasno kao 20x20 cm pa sam cesto morao ici u toalet da precekiram. sada nemam tih problema, znojenje doma je prestalo u potpunosti, mozda ponekad al samo ponekad. vani dosta manje u odnosu na prije. i shatio sam da je hiperhidroza dio moje socijalne tjeskobe. tako da kad zavrsim 2muhe jednim udarcem ce biti. moj fizioloski znak je blago zatezanje misica vrata, sada skoro pa da i nemam toga, mozda kad sam s drustvom na kafi pa sjedimo u velikoj guzvi ali primijetio sam kad se unesm u pricu s njima i smijem se nema nikakvih simptoma pa kad malo stanem i krenem da obracaam paznju osjetim to zatezanje vrata i bas kao sto pise u knjizi kad obracamo paznju dajemo tjeskobi snagu kad ignorisemo ona se smanji i to je ono cemu nas uci. Takodje prije sam bio jako stidan i nisam imao stav i nisam znao reci NE(osim u slucajevima kada sam bio tjeskoban u vezi situacije). sada prvo sto znam je zauzeti neverbalni stav, gledati osobu u oci dok mi prica i iznijeti svoj stav. s obzirom da sam u prvih mjesec i po kad sam fulio citao do desete seanse o nekim pravima koje imamo ne mogu se sjetiti na kojoj seansi tacno ali izmedju ove sedme i 10 su tu negdje i osjetim na sebi da su se vec neke stvari snimile. naucio sam da okrenem raspravu sa ANM odnosno prekrinem da razmisljam, nekad neke misli prekinem samo kad kazem lazljiva misao a neke mi je jako tesko prekinuti pa nadjem sebi tekstove i pjevam...

      Delete
    2. By CalmPerson
      ...i jako se lijepo osjecam poslije 20-tak minuta i kao da je to ovoljno vremena da se prekinu te misli. zatim vozim kucno biciklo svaki dan pola sata da izbacim adrenalin i kortizol(hormon straha), kada osjetim malu tjeskobu napravm koji sklek ili trcim 10-tak minuta u mjestu tek da osjetim da sam se malo zagrijao i necete vjerovati kao sto i pise smanji tjeskobu trenutno. Slow talk odnosno spori razgovor koristim s familijom(oni nemaju pojma da ja ista prolazim, vide me kao samopouzdanu osobu, sretnu uvijek nasmijanu i to mi je najveci dokaz da drugi ljudi nista ne primjecuju, ama bas nista, mozda neke fizicke nuspojave tjeskobe ali ko ih jebe da izvinete ja sam odlucio da sebe izgradim i napredujem a za 2,3 god niko se nece sjecati nicega, samo cu ja biti zahvalan sto sam na vrijeme shvatio da sam ja odgovoran za svoj napredak, sto prije shvatim to prije napredujem) za pocetak kako kaze teba se izbjegavati dosta situacija, ali ja nekako nisam pa sam sebi cinio medvjedju uslugu, ali i pored toga napredak se javlja, moji novi neuronski putevi se kreiraju od prve recenice koju sam procitao i svaki dan postaju jaci. osjecam to. nesto zanimljivo, iskoristio sam par prilika onako da izvucem sta moji prijatelji misle o meni, misle da sam stidan ali da to nije lose vec neke prijateljice misle da im je to privlacno, misle da sam najmirnija i najstalozenija osoba koju znaju sto je cisti paradoks kada bi zavirili u moju dusu i vidjeli koji se tu karneval odvija, moja tjeskoba i panicni napadi pucaju igraju i plesu po stolovima, jasem na njima kao na bikovima usred koride u Spaniji ali ono sto je najcudnije je to sto ta publika ne vidi ni bika ni mene kako jasem vec vidi nesto sasvim drugo. tog bika je BILO tesko kontrolirati prije ali sada nakon samo 7 seansi sam nekako druga osoba. sad sam stigao do seanse u kojoj ucim da jasem i savladam malo tele, odnosno jedno stado telica pa kad budem smopouzdan sa njima onda prelazim na bika odnosno na situaciju koja uzrokuje veliki strah kao sto je to drzanje govora u javnosti ili pricanje vica pred vecom publikom ili prezentacija u firmi i sl. Da sumiram samopouzdanje prije 3 mjeseca mi je bilo na skali od 1-10 3 a sada da ne pretjeram i ne ureknem mogu slobodno reci 7 osjetim da trebam jos toga nauciti, u nekim situacijam mi zafali izjava ne mogu da mi padnu na pamet na vrijeme, nekad zakasne nekad ne doju nikako pa moram sam da se prisjecami sl. Ali sve u svemu moji roditelji i familija koji nemaju pojma sta prozivljavam niti imaju pojma o terapiji niti imaju pojma da im je sin sam sebi psiijatar narednih 4 i po mejseca :), kazu da sam nekako drugaciji, smireniji ne reagujem drsko na neke sitnice, ne svadjam se uopste izuzevsi ponekad zauzimanje automatskog odbrambenog stava ali to citao sam zavisi kako interpretiram sta i na koji mi nacin osoba govori, t treba jos raditi. pitaju me sta se desava da li sam se zaljubio pa malo smirio, mozete li zamisliti njihov zakljucak? ja mogu jer sto vise citam sve mi se vise pokazuje da sa ja to napuhao u svom mozgu od malog baloncica napravio cepelin, eh sad cu da uzmem iglu i da svaki put kad procitam prirucnik napravim jednu malu rupicu na njemu dok ga ne izbusim. pisem ovako slkovito iz velike zelje da vam docaram i pomognem da shvatite da tjeskoba nije nimalo strasna kao sto smo mislili da jeste i da put kroz terapiju treba da bude zabavan, jedan izazov, kao da vam je neko rekao izazivam te da pobjedis tjeskobu tako se osjecam. za 7 dana moguce da cu opet pisati, nemojte mi vjerovati 100% ali dacu sve od sebe. ako imate pitanja u vezi dosadasjih 7 sesija ili ne znate gdje skinuti audio snimke pisite tu ili na fb Barcelona Fcc, slika grb Manchester city-a. to mi je neki sporedni profil ali i jedini za sada jer mi je pravi ugasen trenutno. pozdrav :)

      Delete
    3. Nemojte da vas zavara i pomislite da je to lako, nije tesko je se nositi ali svaki put kada padnete sa konja, ustanete i otresete prasinu, naravno necete kao u westernima uzeti pistolj i poceti pucati uokolo veccete se mirno ne reagujuci vratiti na konja i krenuti sporo razgovarati u sebi ili sagovorniku ali ako to radite u sebi to su obicno one recenice koje si citao, izjave stavovi, bez ikakvog pritiska ma koliko negodni osjecaji bili, ako ostanete mirni i pravite se mrtvi, sjetite se prirucnika o medvjedu bicete okej kroz nekoliko minuta do pola sata ali bolje i to za pocetak nego da se smorite i razmisljate o tome zasto, kako, zbog cega? Jos jedn astvar podtoje 4 vrste automatskih negativnih misli Briga, Kritika, zrtva, perfekcionista. da objasnim:
      briga(primjer sta ako se dogodi nesto lose? zaustavite a kasnije okrenite tu brigu); Kritika(primjer nikad necu biti dobar kao neko drugi znaci usporedba sa drugim ljudima u svakom pogledu)
      zrtva(ne mogu a to uciniti! znaci predate se kao zadnja p.... pravite sami od sbe zrtvu i jadnika, stop i tim mislima kada se uhvatite). Perfekcionista(to je glas koji vam govori da niste dovoljno dobri, sabotirate svoje sposobnosti) cesta misao koju sam imao je bila sljedeca. Ja sam lijep i zgodan, i pametan(prvo se nahvalim a onda izgovorim nesto sto samo dolije ulje na vatru) i nije fer da se ovako osjecam. nije fer je stav koji je blizu da bude emocija kao sto je stav koga briga blizu da bude emocija samo sto je nije fer negativan stav odnosno uvjerenje. ;)

      Delete
  59. Auh, kako je moguce da nisam ranije naisao na ovaj blog? Zlajo prijatelju, hvala ti do neba! Patim od socijalne fobije odavno, mada sam jako dugo nisam znao kako to da nazovem. Skoro 8 godina sam isao na psihoterapiju koja mi je veoma malo pomogla i nije mi resila problem. Mozda zato sto nisam 'kliknuo' sa terapeutkinjom i sve sam verovao da ce biti rezultata, samo treba biti uporan... A probao sam i sa hipnoterapijom, medjutim ni to nije dalo zeljene efekte... Jos kao tinejdzer sam bio pomalo stidljiv (verovatno usled veoma strogih, autoritativnih roditelja) i nesiguran. A onda su me u srednjoj skoli puno zadirkivali i tu je sve pocelo da se pogorsava. U jednom trenutku sam postao svestan da mi je neprijatno kad treba da odgovaram pred razredom, da se uzasno zacrvenim u licu i obilno znojim. A onda bi krenule nove sale na temu mog crvenjenja i to bi se samo pogorsavalo... Osecao sam se nemocno i povlacio se u sebe... Vremenom sam stekao dobre prijatelje sa kojima sam se uglavnom osecao komforno. Medjutim, u svakoj novoj situaciji (kad se nalazim na nepoznatom terenu, ili upoznajem nove ljude) ili u situaciji kad nesto ne znam (a od mene se ocekuje da to znam), ja se zacrvenim i preznojim... i onda me strah da bilo sta kazem pred grupom ljudi, iz straha da cu se osramotiti i da ce ti ljudi misliti lose o meni i da ce me ismejati... Imam suprugu i decu, ali ako treba da pricam sa nekom devojkom (pa makar to bila i kasirka), to je kao Golgota... Uglavnom, sve sto su mnogi vec ovde pisali... Procitao sam gomilu tekstova, knjiga, blogova na ovu temu, dok nisam nedvosmisleno utvrdio da zapravo patim od SF - crvenjenje i znojenje su samo manifestacija... Ja sam trenutno u srednjim cetrdesetim, radim veoma odgovoran menadzerski posao, na kom ne mogu da napredujem jer me sputava moja nesigurnost, crvenjenje i nesnalazenje u novim situacijama... Upravo sam pre nedelju dana krenuo sa ovom terapijom. Rano je za bilo kakve pretpostavke, ali sam optimista i pozitivni komentari prethodnih korisnika me ohrabruju da pokusam i da istrajem... Bez obzira na tolike neuspehe do sada, ja mislim da negde postoji pomoc za mene, i ako to bude ova terapija, onda ces Zlajo biti moj heroj do kraja mog zivota! Zelim svima puno strpljenja, hrabrosti i da istraju u svojim namerama da se oslobode anksioznosti, ma kako to tesko izgledalo.
    Poz
    Saša

    ReplyDelete
    Replies
    1. Psihoterapija daje najslabije rezultate. Ako ti hipnoterapija nije dala zeljene rezultate, to znaci da je samo trebalo jos raditi. Ali oni obicno ne zele da rade vise od njihovih, recimo, 5 do 7 seansi. Ili, sta ja znam, 3 do 5... Imaju neke svoje fix ideje od kojih ne odustaju. Hipnoterapija je sjajna jer menja podsvest brzo i efikasno. Imas ovde i PSTEC terapiju ako znas engleski. Tako da, kombinacijom terapija se moze svako osloboditi svojih problema. Samo treba vremena i upornosti da se promeni model uma.

      Delete
  60. poštovani, da li bi mi mogli poslati na mail audio verziju ove terapije? LP
    leja0010@gmail.com

    ReplyDelete
  61. Zlaja, imam neizmjernu potrebu da ti se zahvalim, pa makar i preko ove poruke. Godinama sam se pitala sta nije u redu samnom i napokon sam našla ime svoje nevolje. Moja fobija je došla do stadija gdje sam odlučila da ne želim da imam djecu iz čistog razloga što me strah da ne prenesem ovo na njih. Ali sada znam da postoji nada za ozdravljenje i svijetlu budućnost.
    Hvala ti puno.

    ReplyDelete
  62. Pazljivo i uporno sam citao ove prirucnike jos pre dve godine i pomogli su mi, ali cim sam uvideo dobre rezultate odustao sam od daljeg citanja, iako mi je trebalo jos malo vremena da ustrajem u citanju. Danas pozelim opet ove prirucnike da citam, jer znam da su efektivni. :) Rado bih voleo da podelim sa nekim iskustva u vezi sa ovim problemom, evo moj email mirsen.alibasic@hotmail.com

    ReplyDelete
  63. Ljuudi, cepajte ovo, citajte uporno, isplati se... Moje iskustvo... Nabasao sam na ovo u trenutku kad sam se bas bio sjebao... Prvi udari panike kojih sam bio svestan... Nisam isao do kraja, negde do 10ke sam stigao... Citao sam, malo sam zaludjivao prevodeci one prirucnike sa engleskog koji su dostupni... Poenta je da mi i danas, posle nekoliko godina, iskacu u glavi te reci i recenice na koje sam ovde nabasao :) I to bas onda kad treba... I osecam se kao da duboko u sebi imam saveznika koji je tu kad stvari krenu malo na stranu... Sto je i poenta svega ovoga... Eto, malo ohrabrenja od mene za one koji su tek naisli na ovo ili one koje jos uvek muci ista muka... Ohrabruje i kad vidim koliko ovde ima komentara i koliko ima saboraca :), jbg mnogo znaci kad shvatis da nisi sam u svemu tome i da i druge muce slicne utvare... Ako mogu jos kako pomoci jav' se loooooodo@yahoo.com

    ReplyDelete
  64. zlajo brate moj hvala ti od srca ne znam kako bih ti se oduzio...
    ja se posle druge seanse osecam super i nastavicu da citam do kraja,hocu da kazem da sam pusio marihuanu skoro svaki dan nekad i svaki dan mesec dana i u poslednje vreme krenulo je to da mi se javlja kad se naduvam bas izrazeno uplasim se sta da kazem i ostalo znate i sami samo cutim i tako dalje... prestao sam na pre na 14 dana osecao sam se bolje opet sam poceo opet sam bio u kurcu i sad evo 10 dana nisam osecam se kao najraspolozenija osoba na svetu,zelim da kazem sta sam radio,nisam pricao ni sa svojima nisam mogao da se opustim jednostavno ni sa kim nisam mogao da se opustim,pustao sam pesme koje su veselije(nase) naucio sam teskstove pevao sam kad god sam skenjan i kad god se smorim,i najbitnije je da to radite kada vam krenu lose misli,imam 17 godina krupan sam ali sam gledao da budem sto aktivniji radio vezbe kupio sam predrkan bicikli za 350e znaci vozam se svaki dan i najbitnije sto hocu da vam kazem jeste tu gde ste budite 100%,meni su se samo misli neke vrtele po glavi kako cu reci nesto glupo u drustvu ali toga vise nema,jednostavno sam opusten smejem se,gledajte da komunicirate sto vise :)
    ali eto terapija mi je trajala bukvalno dve nedelje,sto vise sam izbegavao da mislim po glavi to sam se osecao bolje,eto sad vec 3-4-5 dana sam najopustenija osoba koju mozete da zamislite,odma sam vratio svoje staro drustvo sve je super.ako zelite da vam vise kazem kako sam i sta sam radio slobodno ostavite komentar ispod sad zurim idem na rodjendan da uzivam :) druzi mi se ne mogu da docekam :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Prika sa sigurnoscu ti mogu rec da duvanje pojacava paranoju ako imas iole traga sociofobije u sebi. Naprosto sam bio ljubomoran na sve koji kazu da ih opusta (i dan danas se iscudjavaju kad kazem da meni udara kontru) i pusio sam i ja svakodnevno i vrlo umjereno (ajmo rec malu rizlu dnevno) ali pakao koji bi uslijedio iza toga jednostavno nije bio vrijedan uklapanja u ekipu. Svi bi se cerekali opusteno lezeci, a ja bih setao tamo amo u fight or flight modu osjecajuci da svi ljudi oko mene vide kako sam uduvan, smiju mi se iza ledja a panduri vrebaju vjv na svakom cosku samo cekajuci kad ce uskocit bas meni i samo meni. Msm volim i ja dobru salu, dapace cak i morbidnu i smatram da sam prilicno mastovit sto se humora tice (tada sam mislio da se smiju meni a ne salama) ali zbog te paranoidne komponente prestao sam pusit i nakon toga sam i krenuo sa seansama koje su me spasile.

      Delete
  65. Ove seanse djeluju i vazno je da budete uporni,citajte ih svaki dan,ja sam na 10.seansi i osjecam ogromno poboljsanje.Probajte da citate prirucnike dok ste ispred ogledala,to pojacava efekat.Ranije mi je bilo tesko da pricam pred drugima ,cak i jednu rijec da kazem ali sad jedva cekam kad sam u nekom drustvu da pricam ,citanje prirucnika ispred ogledala mi je u tome dosta pomoglo.Probajte. Obavezno trenirajte svaki dan najmanje pola sata.Smanjite unos kofeina,secera,alkohola i brze hrane jer je dokazano da navedeno pojacava simptome anksioznosti.Unosite dosta tecnosti ,vitamine b komplexa,c vitamin,magnezijum,cink.Od cajeva koji su mi dosta pomogli su valerijana,djumbir,kamilica,mada je valerijana pokazala najbolje dejstvo.Mozete probati i kapi valerijane.Takodje dosta pomazu i etericna ulja lavande i jasmina,koja mozete inhalirati ili nanositi nekoliko puta dnevno.Odlicna su za opustanje. Obratite paznju na ljude oko vas,ljude kojima ste okruzeni i sa kojima ste u svakodnevnom kontaktu,da li vam neki od njih smetaju,previse se nametljivi i bespotrebno vam uzimaju energiju?Ovo je vazno jer dosta ljudi koji imaju soc anks su previse dobre osobe i stavljaju druge ispred sebe,vise brinu o drugima nego o sebi,tako da je vazno postaviti granice.Odaljiti se od svih koji se odnose sa nepostovanjem prema vama,nauciti da kazete ne. Ako smatrate da su drugi ljudi krivi za vasu soc anks probajte da oprostite,da prevazidjete to jer sve dok smatrate da je neko kriv nosicete u sebi ogromnu kolicinu destruktivne energije koja samo vama smeta i predstavlja teret.Yoga dosta pomaze u izbacivanju stare nagomilane energije koje su sve osobe sa soc anks pune,postoji dosta dobrih vjezbi disanja koje mozete uvesti u svakodnevnu rutinu,neke od njih su Anuloma viloma i Kumbhaka lunar breath.Odredjeni yoga polozaji su idealni za izbacivanje svega starog i nepotrebnog sto nosimo u sebi,i veoma efektne za energetske centre koji su kod ljudi sa soc anks blokirani.Pozeljno je krenuti od prvog centra i raditi vjezbe za prvu ili korensku cakru,lako cete ih naci na yt ROOT CHAKRA YOGA.Kada je korenska cakra blokirana osoba osjeca ogroman strah ,nesigurnost,ne vjeruje drugima ,ima bolove u donjem dijelu ledja ,nogama itd. Sledeci centar koji je blokiran je solarni plexus,tu je dosta ljutnje i bijesa koji se mogu izbaciti uz pomoc yoga polozaja za taj centar,i treca cakra koja je blokirana kod svih sa soc anks je grlena cakra ili centar grla,to je centar komunikacije i smatra se da blokada ove cakre izaziva stidljivost,socijalnu anksioznost i veoma je vazno raditi na njoj takodje uz pomoc yoga polozaja.Sve ovo imate na yt i iz mog iskustva mogu reci da pomazu. Ukoliko vam je yoga dosadna ili iz nekog razloga ne zelite da radite probajte QIGONG koji radi na slicnom principu kao yoga samo se fokusira na meridijane i protok energije kroz njih,ako ima blokada u nekom meridijanu to utice na pravilan protok energije.Postoje odlicne vjezbe koje pomazu da izb sve stare negativne emocije koje su u vama.Simptomi koji ukazuju na blokiranu, staru energiju koju treba izbaciti su : hronicni umor,bolovi,ljutnja,strahovi,brigu,anks,stres,tuga,ceste prehlade ,alergije,premocionalni ste,depresivni,lijeni,digestivni problemi ,insomnia.Pozeljno je raditi qigong vjezbe,nisu naporne ,na yt im mozete naci "qigong purge and tonify",to su vjezbe koje su meni pomogle u situacijama extremne anksioznosti.Ukoliko postoji neko kome bas zamjerate i tesko vam je da oprostite probajte tehniku "dvije stolice" iz Gestalta. Slusajte opustajucu muziku,pisite dnevnik o tome kako ste daleko stigli i o vasem uspjehu,zaboravite na samokritiku i zaljenje samih sebe. Pridjite ovom problemu sa svih strana i veoma brzo ce doci rezultati .Nadam se da ce nekome pomoci ovo.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ako cemo o biljkama - valja istaci umjerenost. Valerijana je prirodni sedativ. Takodjer ima biljaka koje se generalno smatraju otrovnima, no razlika od lijeka je samo u dozi. Stoga preporucujem (!!!Uz izniman oprez!!!) crnu pomocnicu (solanum nigrum), tatulu (datura stramonium), pasifloru (passiflora), crveni mak (papaver rhoedas) i velebilje (atropa belladina) u vrlo malim dozama zbog prisutnih alkaloida koji, kao sto rekoh, mogu imati fatalan ishod (poput solanina, atropina, skopolamina, saponina itd).nije ih mudro niti mijesati ako se ne zna sta se radi, no vecina zapravo umiruje i pomaze spavanju, mada mogu imati lagane nuspojave poput suhoce usta, blage mucnine i eventualno dalekovidnosti u malenoj mjeri.. Uz receno i ovo sto si ti navela kao opce poznato dodao bih i gospinu travu/kantarion (hypericum perforatum) koja je antidepresiv ali i razrjedjuje krv pa nije uputna ako se piju lijekovi tog tipa za srce, sinteticki antidepresivi ili tijekom menstruacije. Mocna su stvar generalno i vučji/pasji trn (elaeagnus rhamnoides), lipa (tilia), glog (crataegus), maticnjak (melissa officinalis) i lavanda (lavandula augustifolia) pa eto, ako neko ima animozitet prema sintetici - priroda ima svoje resurse.

      Delete
  66. Zlqjo da li mogu da dobijem vas email za kontakt?

    ReplyDelete
  67. I ja molim za kontakt. Moj mail je ellenperry571@gmail.com.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zao mi je ali moj sustinski problem nije soc. anksioznost nego to sto imam roditelja narcisa. Zelim vam svima uspeh u lecenju.

      Delete
    2. Sustinski ili ne, za posledicu imas to sto imas (hvala samoljubnom roditelju koji ti je usadio manjak vrednosti, uskratio ljubav kako bi nadoknadio sopstvenu gresku u matrici). Izolovanje od toksicnih ljudi je neophodno makar na pocetku kako bi uopste ustanovio svoj, ispravan sistem vrednosti pa tako i samovalidacije, bez da je zavisan o roditeljskoj iskrivljenoj prizmi. Mada toksicne ljude ne bi trebalo uopste da se dozvoli u neposrednoj blizini, posebno narcise, psihooate i sociopate i to tim redosledom.

      Delete
  68. Tacno tako Zlajo, kod mene su oba roditelja sa poremecajima iz klastera B otac je maligni prikriveni narcis a majka ima komorbiditet sa granicnim poremecajem. Njihovim manipulacijama postao sam zrtveno jagnje u porodici, kasnije sam ulazio u veze sa zenama koje imaju ove poremecaja i slag na torti je tortura na poslu upravo od ovakvih poremecenih. Soc. Anxioznost je samo simptom sireg anxioznog poremecaja PTSD-a odnosno C-PTSD-a ali svakako jeste stvar koju ljudi sa ovakvim iskustvima imaju.

    ReplyDelete
  69. Meni je veci problem koncentracija koju sam izgubio zbog seroxata nego li sociofobija, posebnu potrebu za drustvom nemam, ali za mastanjem itekako imam, nemam vise mogucnost mastanja i to me izludjuje, to mi je bilo sve u zivotu.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ma seroxat je smece. Znam da je svaki antidepresiv podesiv na osobnoj razini i nekom neki odgovara nekom ne (a jeo sam svasta: i sertalin(zoloft) i paroxetin(seroxat) i maprotilin(ladiomil) i venlafaxin(velafax) i escitalopram(cipralex) i fluvoxamin(fevarin) ). Od svih jedini koji mi je donekle pomogao a bez narocitih nuspojava je bio mirtazapin (ne znam odakle si, genericka imena su Remeron, Remirta, Calixta, Mirzaten i Tifona). Mada ti je jasno: sve su to flasteri na izrezanu karotidu; promjena dolazi iznutra, zeljom i namjerom, ovo su sve privremena rjesenja...iako sam mislio na pocecima da cu ih vjecno piti. Evo as it turns out i was so damn wrong

      Delete
  70. Pozdrav, vec dugo vremena imam socijalnu anksioznost. Mnoge stvari sam uspeo da prevazidjem, nemam problema da odem sam negde, mada mi je cesto glupo kada vidim druge zajedno, posebno parove. Najvise problema imam oko devojaka, jednostavno imam blokadu, a imam i sve manje vremena, pa mi je jos teze da upoznam nekoga ko bi mi odgovararo. Najveca zelja mi je da osnujem porodicu, a najveci strah da to necu uspeti. Da li je neko uspeo da prevazidje ili ostvari znacajan pomak uz pomoc ove terapije? Da li postoje neke anonimne grupe podrske?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Uspeo, ne uz pomoc ove terapije vec druge metode, 30+ godina sam imao socijalnu fobiju, mogu ti reci da je moguce prevazici. Cak sto vise smejaces se sebi kako si se plasio glupoti

      Delete
    2. Uz pomoć koje metode?

      Delete
    3. Napiši uz pomoć koje metode.

      Delete
    4. Vjerojatno PSTEC mada ova ponudjena radi cuda. Ja sam imao fobiju 30 god isto i u vrijeme kad nije bilo moguce doc do audio snimaka niti mi je 7 psihijatara uspjelo dijagnosticirat pravilno (tretirali su me kao panicnog anxiodepresivca) naisao sam na ovaj prijevod, nasnimio svaku seansu svojim glasom (kojeg sam modulirao, valjda niko ne voli kako zvuci a sociofobija sigurni ne pomaze ni tu) i bio uporan u mijenjanju obrazaca ponasanja sukladno preporukama u seansama, te na taj nacin gotovo istrijebio svaki trag fobije. Vazno je reci da sam uz bas sve simptome navedene ovdje imao i panicno zamrzavanje do trenutka kad sam se onesvjestio (srce preko 200bpm). To mi je bila katarza, bacio antidepresive, reducirao anxiolitike i polako mic po mic - evo. Ovom covjeku bih digao spomenik da mogu.

      Delete

Followers